Znaju to u Minstarstvu evropskih integracija i međunarodne saradnje Srpske. Toga je itekako bio svjestan i bivši srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić koji po tom pitanju, za svog mandata nije uradio ništa. Da zlo bude veće, i ministarstvo spoljnih poslova BiH bilo je u rukama stranke iz Srpske. Na njegovom čelu, sjedio je Ivanićev stranački kolega, Igor Crnadak. Još tada je Narodna skupština Republike Srpske zaključila da je sistem funkcionisanja ove mreže zasnovan na blokadi Republike Srpske. Zato su, i sada tvrdi ministar Zlatan Klokić, predstavništva Srpske, koja prije svega promovišu njene stavove od velikog značaja. 

“Veoma često zemlje u kojima djeluju ambasade žele da čuju predstavnike ambasada i u zavisnosti od aktivnosti šefova predstavništava, ali i aktivnosti predstavnika Republike Srpske, koji dolaze u zvanične posjete tim zemljama, taj uticaj želimo na taj način da neutrališemo. Koliko smo do sada uspjevali? Rekao bih jedna dobra prolazna ocjena, ali potreban je zaista jedan veliki napor da se to neutrališe”, kaže Zlatan Klokić, ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju Republike Srpske.

Saglasan je i šef Predstavništva Republike Srpske u Vašingtonu. Obrad Kesić tvrdi da ambasade koje bi trebalo da predstavljaju cijelu BiH to ne čine. To se vidjelo, kaže Kesić i u Americi prije dolaska ambasadora Bojana Vujića.

“Mi smo imali ambasadore koji su predstavljali samo jedan deo i često to je samo Sarajevo i političku volju jedne političke stranke iz tog grada. Tako da je bilo krajnje potrebno da Republika Srpska izgradi sistem predstavništva da bi mogla da razbije blokadu što se tiče komunikacije, što se tiče odnosa sa javnostima u tim zemljama i što se tiče ekonomske saradnje”, kaže Obrad Kesić, šef Predstavništva Republike Srpske u Vašingtonu.

Da je diplomatsko-konzularna mreža dominantno u rukama bošnjačkih predstavnika, tvrde i analitičari. Vrlo često, kaže  profesor međunarodnih odnosa Miloš Šolaja, to izrodi nedosljednost u sprovođenju spoljne politike BiH.

“Onda se to tek vidi kada dođe do određenih incidenata, odnosno devijacija, kada se sprovodi nedogovorena, neusklađena i neprincipijelna spoljna politika BiH, koje uzgred, u suštini i nema, jer nije strateški nikada postavljena, nikada nije doslijedno koncipirana, tako da onda oni koji su većina i koji imaju nekakav drugačiji koncept, oni utiču na to da se jednostavna rješenja, jednostavne aktivnosti i opcije da se preduzimaju”, kaže Miloš Šolaja, profesor na FPN-u u Banjaluci.

Predstavništva jesu korisna, ali ona nemaju mogućnosti i položaje kao zvanične ambasade, zaključuje Šolaja. Toga svjesni, mnogi ambasadori su godinama unazad, pa tako i danas koristili svoju poziciju i umjesto predstavljanja cijele BiH, predstavljala samo politiku Sarajeva. U tome je ranije prednjačio sada već bivši ambasador BiH u SAD Haris Hrle  koji je uvijek u negativan kontekst dovodio sve što je srpsko. Danas se to ogleda na primjeru ambasade u Pakistanu gdje se ambasador Sakib Forić povezuje sa falsifikovanjem ulaznih viza za 3.000 Pakistanaca koji su ušli u BiH i koji su ozbiljan bezbjednosni problem.