Štadlmajerova je u izdvojenom mišljenju navela da se ne slaže s tim što je Evropski sud prihvatio da razmatra apelaciju Slavena Kovačevića, iako prije toga nije iscrpio sve pravne lijekove u BiH.

Ona je istakla da se u ovom slučaju Kovačević nije obratio Centralnoj izbornoj komisiji BiH, mogao je uložiti žalbu Sudu BiH ili se obratiti Ustavnom sudu BiH.

Štadlmajerova je naglasila da Kovačević nije dokazao da je žrtva, na način da je direktno pogođen spornim ustavnim mjerama u BiH, te da je imao pravo da indirektno glasa za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH tako što može da glasa za Skupštinu Kantona Sarajevo, koja bira delegate u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a oni delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Kovačević nije sporio da ima pravo glasa. Međutim, žalio se na sastav Doma naroda i Predsjedništva BiH. On je naveo da je sastav tih organa ograničavao njegovo "pravo glasa" za njih, jer odražava ustavne privilegije za kandidate koji su se izjasnili o pripadnosti jednom od tri konstitutivna naroda.

- Međutim, podnosilac predstavke nije tražio nijedan od ovih pravnih lijekova, a da nije objasnio ovaj propust. Većina je odbacila preliminarni prigovor vlasti/prigovor BiH/ u vezi sa predmetnim pritužbama. Međutim, oni su propustili da ispitaju da li bi ustavna žalba bila "očigledno uzaludna". Јednostavno su smatrali da u ovom slučaju "nije djelotvorna - naglasila je Štadlmajerova.

Prema njenim riječima, ovim zaključkom većina jednostavno transponuje sudsku praksu Ustavnog suda o "javnim funkcijama" automatski u predmet o nečem drugom - pravu glasa.

- Nažalost, zaključak većine da je Ustavni sud BiH neefikasan za preispitivanje pritužbi podnosioca predstavke u vezi sa sastavom Doma naroda i njegovim pravom da glasa za Predsjedništvo ne samo da je teško pomiriti sa postojećim Sudom, nego sudska praksa u vezi sa ustavnom žalbom uopšte u BiH ima potencijal da destabilizuje Ustavni sud i demotiviše njegove sudije i sve one institucije koje obezbjeđuju njegovo funkcionisanje - ukazala je sudija iz Austrije.

Naglasila je da se u slučaju "Kovačević" javlja još jedan problem prihvatljivosti, koji daleko prevazilazi situaciju u BiH i postavlja opšta pitanja o individualnom pristupu Sudu u Strazburu.

Da bi tvrdio da je žrtva, prema članu 34 Konvencije, podnosilac predstavke mora biti "direktno pogođen" spornom mjerom.

- Implicitno pozivajući se na biračko pravo podnosioca predstavke, većina vidi suštinu pritužbi u tome da ga je zakonodavni okvir primorao da glasa za nekoga ko ga "ne predstavlja", da nije mogao da glasa za svoje kandidate i da stoga nije mogao `uticati` na odluke dotičnog organa - istakla je Štadlmajerova.

Prema njenim riječima, što se tiče Doma naroda, ova pritužba je dvojaka - odnosi se na činjenicu da delegati nisu direktno birani i da je "sastav" bio zasnovan na kombinaciji "teritorijalni i etnički zahtjevi".

- Dok je pritužba na činjenicu posrednih izbora proglašena neprihvatljivom, većina je našla pritužbu na sastav Doma naroda prihvatljivom po članu jedan Protokola br. 12. Time su, ne samo odbacili djelotvornost ustavne žalbe, već su i prihvatili primjenjivost člana jedan Protokola br. 12 i status žrtve podnosioca predstavke. U tom pogledu, većina se jednostavno oslonila na poziciju podnosioca predstavke kao potencijalnog glasača - navodi sudija.

Napominjući da Kovačević ne može direktno birati delegate u Dom naroda parlamenta BiH, ona je navela da podnosilac predstavke ima "dvostruko indirektno" pravo da glasa za Dom naroda parlamenta BiH.

- Međutim, činjenica da su ovi izbori samo indirektni nije kao takva u suprotnosti sa Konvencijom. Indirektno, aplikant zaista može uticati na izbor kandidata: on ima neosporno pravo glasa na parlamentarnim izborima. Međutim, navodna ograničenja ovog prava on izvodi direktno iz ograničenja za kandidate, čije pravo da se kandiduju na izborima zavisi od njihove pripadnosti konstitutivnom narodu. Ostali kandidati – koje bi aplikant mogao preferirati zbog njihove nepovezanosti sa takvim narodom – su isključeni - navodi se u izdvojenom mišljenju.

Prema riječima Štadlmajerove, ova vrsta pritužbi otvara opšta pitanja koja se tiču koncepta parlamentarne demokratije - da li svaki birač sa aktivnim biračkim pravom takođe ima pravo da bude zastupljen u nekom parlamentarnom tijelu, tim više ako to tijelo nije direktno birano.

- Da li svaki birač u demokratiji ima pravo na stranku ili kandidata po svom izboru? Da li ustavne odredbe koje regulišu pravo na izbore – i državno finansiranje političkih partija – moraju da obezbijede da svaki pojedinačni birač i/ili svaka grupa birača budu zastupljeni u demokratskom tijelu? Da li uslov o minimalnoj starosnoj dobi za kandidate direktno utiče na biračka prava mladih? Da li ustavi koji ne predviđaju manjinske liste direktno utiču na biračka prava pripadnika manjina? - navela je Štadlmajerova.

Iako su ova pitanja nova, važna i osjetljiva, istakla je ona, većina se njima nije bavila.

- Kao posljedica toga, prihvatanje statusa žrtve podnosioca predstavke u vezi sa njegovom pritužbom na sastav Doma naroda insinuira koncept bez presedana u kojem svaki birač ima individualno pravo na kandidate koji ga predstavljaju. Takvo tumačenje nalazi podršku u stavu 55 presude, u kojem se kaže da svi segmenti društva treba da budu zastupljeni u Domu naroda, i stavu 73 presude, koji vidi suštinu povrede u činjenici da je podnosilac predstavke nije istinski zastupljen u kolektivnom Predsjedništvu - pojasnila je Štadlmajerova.

Prema njenim riječima, takav koncept, međutim, na opštem nivou podrazumijeva da svi ustavni kriterijumi koji regulišu pravo da se kandiduju automatski ograničavaju i pravo glasa, a ovo takođe omogućava zaključak da države članice moraju preduzeti pozitivne mjere kako bi osigurale "zastupljenost" svih društvenih, vjerskih, ekonomskih ili drugih grupa.

- Ovo ne samo da bi bilo u suprotnosti sa svim ustavnim konceptima koji jasno razlikuju aktivno biračko pravo i pasivno pravo da se kandiduje. To bi takođe promijenilo koncept parlamentarne, predstavničke demokratije kao takve: ovaj koncept nikada ne može i nema namjeru da garantuje da svaki birač pronađe kandidata "po svom izboru" koji "ga ili nju predstavlja". Može li tako dalekosežan zaključak zaista biti zasnovan na zabrani diskriminacije? - upitala je predsjedavajuća sudskog vijeća.

Iznijela je i argumente kada je riječ o Kovačevićevoj pritužbi u vezi sa "ograničenjem prava glasa koje proizilazi iz sastava Predsjedništva BiH".

- On je naveo da kandidati koji najbolje predstavljaju njegove političke stavove na predsjedničkim izborima 2022. godine nisu bili iz "pravog" entiteta i/ili "pravog" etničkog porijekla. Istovremeno, poznato je da je podnosilac predstavke politički savjetnik jednog od tri člana sadašnjeg Predsjedništva BiH. Zašto ova osoba ne bi mogla biti kandidat po izboru podnosioca? Pitanje ostaje otvoreno - zaključila je Štadlmajerova.

Evropski sud za ljudska prava je, u juče objavljenoj presudi, utvrdio da je došlo do povrede člana jedan Protokola 12 /opšta zabrana diskriminacije/ i Evropske konvencije o ljudskim pravima zbog toga što Slaven Kovačević "nije adekvatno zastupljen u Domu naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvu BiH".

Пратите нас и путем Вибера