U nastavku suđenja bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije takozvane RBiH optuženim za zločine nad srpskim civilima na području Čemerna 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Željka Arambašić rekla je da je selo Čemerno nakon napada bilo pretvoreno u zgarište, te da je vidjela oko 30 ubijenih mještana.
Arambašićeva je rekla da je sa roditeljima, sestrom Mirom i tetkom Spasenijom došla u Čemerno 2. juna 1992. godine kod ujaka Đorđa Trifkovića, jer se nisu osjećali bezbjedno u selu Draževići, gdje su živjeli.
Ona je navela da je na ulazu u Čemerno, blizu groblja, bilo "par tenkova ili topova", koji su ponekad dejstvovali, dodavši da ne zna ko je i u kojem pravcu pucao.
Prema njenim riječima, ujak je uveče 9. juna rekao da je čuo da će biti napad, zbog čega niko nije mogao da spava, te su zaista napadnuti 10. juna oko 5.30 časova.
"Ujak nam je rekao da bježimo prema pećini. Zgrabila sam osmomjesečnu bebu moje rodice Željke Pantić i svi smo kroz metke trčali prema litici niz koju smo se jedva spustili do pećine. U njoj je već bilo nekoliko ljudi", ispričala je Arambašićeva.
U nastavku svjedočenja ona je navela da su rodice Stojanka, Daliborka i Veliborka izlazile iz pećine i išle do ujakove štale da pomuzu krave i donesu mlijeko za bebu.
"Oko pola četiri poslije podne došao je ujak sa dva momka i poveli su nas prema selu. Vidjela sam zgarište i pobijenu familiju. Pored puta, blizu ujakove kuće, bilo je oko 30 ubijenih, koje je naša vojska, koja je kasno stigla, tu sakupila. Tijela su bila prekrivena, a ja sam neke prepoznala po garderobi", rekla je Arambašićeva.
Ona je dodala da je čula da je suprug od rodice Veliborke, izgorio.
Osamdesetdvogodišnji svjedok Miloš Malešević kaže da je njegov sin Milovan iz sela Kunosići, u kojem su živjeli, 9. juna otišao na Čemerno, gdje je sutradan poginuo.
"Snaha mi je 10. juna u 6.00 časova ujutro kazala da gori Čemerno. Iz mog sela Čemerno se ne vidi, ali se tada vidio dim. Sa bratićem Mladenom Maleševićem i zetom Tomom Јankovićem, krenuo sam da vidim šta se dešava. Nismo ušli u selo jer se pucalo, a vidio sam da gore štale i čuo riku goveda. Vidio sam i mrtve pored štale", ispričao je Malešević.
On je potvrdio i da je na kraju sela ispod jednog trna vidio tijelo Nove Ćetkovića, koji je bio poštar u Brezi, da je ubijen Sreten Јanković, a da je bratić Žarko Malešević zadobio udarac u glavu i mitraljezom presječen preko prsa.
"Tada nisam vidio sina Milovana. Čuo sam kasnije da je ubijen i da je sedam puta bio izboden nožem. Tijela devet ubijenih pripadnika VRS prebačena su u motel u Okruglicama i ja sam među njima vidio mog Milovana", rekao je Malešević.
Tužilaštvo BiH optužilo je Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim njima poznatim licima svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica ih tereti da su 10. juna 1992. godine izvršili napad na selo Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina. Ubijeno je desetak žena. U napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba, koji su mučeni i ubijani.
Optužen je i Nehru Ganić u svojstvu komandanta Opštinskog štaba TO Breza koji se tereti da, iako je znao ili mogao znati da njegovi podređeni spremaju napad na Čemerno, nije spriječio ovo krivično djelo, odnosno nije kaznio izvršioce.
Suđenje će biti nastavljeno 8. novembra.
