Da bi postali ambasador ili konzul BiH, ne treba da znate engleski ili francuski jezik. Nije potrebno ni da poznajete jezik zemlje domaćina. Sve što treba je da tečno pričate na primjer hrvatski, kao jedan od jezika Evropske unije. To jasno piše i u Odluci o pospupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika.
U članu 3. osim uslova da je državljanin BiH i da je fakultetski obrazovan, ambasador ili drugi predstavnik BiH treba:
d) da ima znanje engleskog ili jednog od drugih službenih jezika Ujedinjenih nacija ili drugih jezika zemalja članica Evropske unije;
Sve je to slika opšteg stanja bh. doplomatije, kaže Matej Savić, profesor međunarodnog prava na Fakultetu političkih nauka. Ozbilnije države diplomatiji, a naročito pitanju poznavanja jezika svojih predstavnika pristupaju na daleko ozbiljniji način, kaže Savić.
"Svima je poznato kako MVP djeluje, ono je što razjedinjeno, što nerijetko ulazi u problem sa sukobom odredaba Ustava, koje precizno definišu nadležnosti za vršenje tih poslova. Tako i ovo pitanje u vezi korištenja jezika u DKP mreži ne može da bude definisano na ispravan način", kaže Savić.
Ovako široka odredba ne daje mogućnost da se precizno odredi korištenje jezika u diplomatsko konzularnim predstavništvima gdje se i ne govori engleski jezik, kaže Savić. Za to vrijeme francuski, nekad poznat kao jezik diplomatije, uopšte se i ne pominje.
"Pri tome, može biti dovoljno, što je gubitak na kvaliteti, da potencijalni ambasador ili predstavnik nekog drugog karaktera, navede neki treći, petanesti ili deseti jezik koji uopšte ne odgovara području gdje se odašilje", ističe Savić.
Iz Ministarstva spoljnih poslova tražili smo podatke koje strane jezike govore zaposleni u DKP mreži, međutim, odgovora nema već punih 7 dana. Zato je ministarka Bisera Turković i više nego zauzeta vdavanjem izjava u kojima građanima govori da su razmaženi jer se žale, i slanjem dopisa ambasadama i konzulatima u kojima svjesno krši svoje zakonske nadležnosti, i dodatno narušava ionako tanak ugled BiH u svijetu.
