Srbe svako pominjanje 1. marta u BiH podsjeća na dan kada je 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji ubijen srpski svat i spaljena srpska zastava, što je nagovijestilo građanski rat.

Muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da ubice pravično kazni.

Svjedoci su među napadačima prepoznali Rasima Delalića Ćelu, koji je naknadno i priznao da je ubio Gardovića, zatim Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, sina osnivača zloglasnih "Zelenih beretki" Emina Švrakića.

Četvrti napadač je Taib Torlaković, koji je kao i Ćelo, nakon rata ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu.

Jedan od srpskih svatova Aco Jovančić ispričao je ranije Srni da su se srpski svatovi 1. marta 1992. godine okupljali u sarajevskom naselju Alipašino polje, a domaćini Gardovići su na balkon svog stana, u skladu sa tradicionalnim srpskim običajima istakli zastavu, srpsku trobojku.

Međutim, već tada su među komšijama primijetili njihovu netrpeljivost i čuli neprimjerene i zlurade komentare.

Desetak njih je pokušalo da već tada skinu srpsku zastavu, što im svatovi i domaćini nisu dozvolili.

Poslije vjenčanja Milana Gardovića i Dijane Tambur, oko stotinu svatova u automobilskoj koloni uputilo se u Dom udaljen oko sedam kilometara. Pošto ispred Stare crkve ne postoji parking, kolona je stala na 150-200 metara dalje - kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su pošli pješke prema Domu.

Prema svjedočenjima svatova i očevidaca iz pješačke zone na Baščaršiji, do svatova se dovezao bijeli golf u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima i ozloglašeni Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali da barjaktarima oduzmu srpske zastave.

Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica mladića zapucala i ranila srpske svatove Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.

Poslije zločina koji su kod Doma Svete velikomučenice Tekle i Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji izvršili ljudi sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, porodica Gardović je morala da se iseli iz Sarajeva.

Najstariji sin Jovan Gardović postao je sveštenik hrama Aleksandra Nevskog u Beogradu, mlađi Milan je otišao u manastir Krka, a najmlađi Arsenije je završavao Bogosloviju u Beogradu. Sestra Nada se udala za sveštenika u Zvorniku, a brat Dragan, jedini zanatlija u porodici i ratni invalid, preselio se s porodicom u Zvornik.

Protiv Delalića je tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je Ćelo ubijen 2008. godine u Sarajevu.

Delalić je odmah nakon početka ratnih sukoba u Sarajevu postao komandant Devete muslimanske brdske brigade Armije BiH, a od tadašnjeg predsjednika takozvanog ratnog Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića "za zasluge" je na poklon dobio pištolj sa posvetom.

Istog dana kada je ubijen srpski svat i spaljena srpska zastava - 1. marta 1992. godine održan je i referendum o nezavisnosti BiH.

Građani srpske nacionalnosti, koji su se zalagali za opstanak zajedničke države, mahom nisu izašli na referendum, koji prema tada važećem Ustavu BiH nije ni mogao biti raspisan i održan bez pristanka predstavnika sva tri naroda.

Referendum, koji je priznala međunarodna zajednica, produbio je političke razlike tri naroda u BiH i otvorio put za međusobne sukobe.