"Sarajevsko-romanijski korpus Vojske Republike Srpske je tri i po godine časno i hrabro, slijedeći najsvjetliju i vijekovnu tradiciju srpskih ratnika palih za dostojanstvo nacije, štitio svoj narod i njegova ognjišta, branio nemoćne, i na slobodnoj teritoriji omogućio prihvat hiljada stradalnika, protjeranih, mučenika koji su tražili spas od strašnih pogroma", rekla je Vulićeva za Srnu povodom 16. juna - Dana odbrane Sarajevsko-romanijske regije.

Ona je naglasila da je Vojničko groblje Mali Zejtinlik na Sokocu simbol stradanja na području Sarajevsko-romanijske regije i mjesto koje pamti ponovljeni zločin nad srpskim mučenicima i najbolnije dane na Romaniji kada je, nakon egzodusa iz Sarajeva, primalo srpske heroje koji su po drugi put sahranjivani.

Ona je podsjetila da su sarajevski Srbi prošli strahote u 123 logora u rodnom gradu, a njih 8.225 su mučki ubijeni i do danas im kosti leže u brojnim znanim i neznanim stratištima.

"Pitam se u kom paralelnom svijetu živi Bakir Izetbegović koji govori o 'junačkoj vojsci koja nijedan zločin nije počinila'? Ti njegovi 'junaci' u maju 1992. godine pobili su 104 civila, žene, djecu i starce, u Čemernom, Bradini i Ledićima, i zatrli im trag. Nema traga ni Srbima u Sarajevu. Oni su ili pobijeni, ili protjerani i iseljeni, a oni koji su ostali svedeni su na nivo od dva, tri odsto ukupnog broja stanovništva... To su ti Bakirovi 'junaci' koji Srbe nazivaju genocidnim narodom", naglasila je Vulićeva.

Ona je dodala da se ne može ići naprijed bez hrišćanskog oproštaja, ali zaborav bi bio najveći grijeh.

"Svako naše dijete u okviru škoslkih ekskurzija moralo bi bar jednom vidjeti Krf i Vido, Solun i Zejtinlik. U Pragu moraju se pokloniti Jindrihovicama, a u Tunisu, groblju srpskih vojnika u Bizerti. Negovanje svijesti o tome da je naš narod u 20. veku pretrpio strahote i da smo uništavani samo zato što smo Srbi preduslov je našeg opstanka, ponosa i ljudskog dostojanstva", ocijenila je Vulićeva.