Jedna od njih je Zagorka Lazić iz Čečave. U trećoj godini života prebolovala je dječiju paralizu. Od tada je nepokretna i prikovana za krevet. Od 2008. godine kaže ostvarivala je, između ostalog, pravo na novčanu pomoć. A onda je, krajem prošle godine, teslićki Centar za socijalni rad preispitivao to pravo. 

„Trajno sam invalid od 63. godine. Ne mogu ja nigdje nista, jedva kašiku da donesem do usta. Tako da su mi ukinuli. Znaš kako se čovjek osjeća kad ti ukinu za 15 dana namirnice“, kaže za Dosije Zagorka Lazić iz Čečave.

Miroslav, njen brat, koji boluje od distrofije mišića i sam se teško kreće, odmah je reagovao. Žalio se resornom Ministarstvu koje je poništilo rješenje Centra za socijalni rad opštine Teslić. On kaže, i njihovom bratu Milovanu, sa sličnim dijagnozama, takođe je to pravo ukinuto. Lazići su i porodica poginulog borca. Kažu, osjećaju se poniženo. 

„Ko je to sad donio takvu odluku da se pravi revizija takvim ljudima teskim invalidima, bolesnim, to je neshvatljivo. Zagorka je primala nekih 125, pa je izaslo na 150 KM mjesecno. I to su joj ukinuli. Smiješno, smiješno, nije ni za priču. Ja ću to reći bilo gdje. Ponižavaju, provociraju, zahtijevaju nešto što je nemoguće od nas. Ja ne mogu da hodam po zemlji, da mogu da njima neke papire vadim da hodam svaki dan“, priča Miroslav Lazić.

Bez prava na novčanu pomoć, u sklopu redovnog godišnjeg preispitivanja prava teslićkog Centra, ostala je i Radmila Momčilović. Ona se, takođe, žalila resornom ministarstvu. I u njenom slučaju, Ministarstvo je poništilo rješenje teslićkog Centra. Kaže, ona je žena žrtva nasilja. Ima ozbiljnih zdravstvenih problema, oštećenje očnog živca, glavobolje, vrtoglavice, i to, kaže, svi znaju. Zbog toga joj nije jasno zašto joj je pravo ukinuto.

„Kao sposobna za rad i eto. Jeste bila sam i u bolnici, sve sam im dokaze donijela. Nema šta za pričati dalje. Ja bi voljela da to nije tako, da nisam spala na to da primam socijalnu pomoć, ali ipak je to velika pomoć za mene kada ništa ne dobijam drugo“, rekla nam je Radmila Momčilović iz Teslića.

I u planinskom kraju Teslića sastavljale su se žalbe. Zoran priča, dok je žalbe pisao, primanja nisu stizala, pa je počeo da prodaje ono što ima. Do sada je prodao dvije koze kako bi prehranio porodicu. Račun za struju, priča, nije platio. Nada se da mu je neće isključiti. 

Dobijao sam od 2008. godine sindrom PTS sindrom ratn, bio sam ranjen na Đurđevdan 1993. godine Bukovačkom jarku. Glava boli, ne može se spavati noću, ne može raditi ništa. Osam godina sam primao novčanu pomoć, ukinuše sad, ne znam zbog čega. Prvostepena mi je ivdje ukinula, drugostepena pobila prvostepenu u Banjaluci. Uvažili su žalbu, sad šta će biti, sad sam nove papire izvadio. Ubi te to psihički, nije lako hodati. Sve papire sam ponovo morao izvaditi. Ne košta, ali moraš putovati , psihički te ubija. Onda ti lijekove nekad ne daju, doktor napiše, oni kažu 'nemaš pravo'. Ja se obratim onda u Banjaluku , Banjaluka njima javi da mi trebaju dati. I tako ide u krug, sad sam vadio nove papire, još sam na tim terapijama, trošim te lijekove“, ispričao je za Dosije Zoran Stevanović iz Blatnice.

U teslićkom Centru za socijalni rad pojašnjavaju, postupak redovnog godišnjeg preispitivanja korisnika prava na novčanu pomoć trebalo bi da se radi svake godine. Ukoliko se utvrdi da su nastupile promjene kod nekog od korisnika, Centar donosi novo rješenje. Na to rješenje, kažu, korisnici imaju pravo žalbe.  Kažu, za najveći broj korisnika tog prava, osnovni razlog prestanka prava su lična primanja koja su veća od iznosa novčane pomoći. 

„Stranka je takođe, dužna da u svakom momentu prijavi nastupajuće promjene koje bi uticale na ostvarivanje prava na novčanu pomoć. Korisniku je u svakom trenutku omogućeno da se žali na navedeno rješenje i samim tim zaštićena su njegova prava i interesi , te ukoliko se utvrdi da se stranci ponovo treba priznati pravo, navedenoj stranci se izmire sva nastala dugovanja“, navela je Aleksandra Petković, direktor Centra za socijalni rad Teslić.

U resornom Ministarstvu kažu pravo na novčanu pomoć propisano je Zakonom o socijalnoj zaštiti. To pravo može ostvariti pojedinac nesposoban za rad, koji nema vlastitih prihoda ili čiji su ukupni prihodi za izdržavanje ispod nivoa novčane pomoći utvrđene ovim zakonom i slično. Dodaju i da su imali žalbi korisnika iz Teslića. 

„Ako drugostepeni organ nađe da se na podlozi činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora rješiti drugačije nego što je rješeno prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam rješiti stvar. Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak“, saopštili su nam iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

Zagorka, Radmila i Zoran čekaju da se stvari „raspetljaju“, a neki drugi bi, kao i oni, tek mogli kroz cijeli postupak.  Preispitivanja uslova za ostvarivanje prava iz oblasti socijalne zaštite u Tesliću će biti još. Jasno je to i iz zaključka koji je usvojila skupštinska većina predvođena SDS-om i SPS-om u lokalnom parlamentu. Kako se navodi u jednom od Zaključaka, lokalni parlament cijeni da su aktivnostima rukovodstva Centra ozbiljno smanjeni troškovi, a posebno u dijelu materijalnih troškova. Takođe, u zaključku iz marta ove godine, navodi se da parlament traži od rukovodstva Centra da u roku od šest mjeseci podnese izvještaj o preduzetim aktivnostima po zaključku Skupštine opštine i načelnika opštine Teslić u postupku unutrašnjeg nadzora preispianjem uslova za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite.