Vojislav je bio 15 klasa, iako je se primakao desetoj deceniji života danas je ponovo marširao Bilećom. Pamti svaki detalj i svaku pjesmu.

"Oj koferu ja te nositi neću, poslaću te vozom u Bileću. Kasnije generacije kažu "Dolje kamen gore nebo, oj Bilećo Bog te ***", pjeva Vojislav Vujović.

Upravo ova pjesma najbolje govori koliko je bila teška Škola rezervnih oficira u Bileći. Iako teška bila je među najboljim u svijetu.

"Ko je završio školu u Bileći taj je bio pravi oficir", dodaje Vujović.

Bilećkim kamenom marširale su nekada i djevojke. Treća klasa žena 1983. okupila je njih 15 iz cijele bivše države. Među njima i Ankica.

"Nije nam bilo lakše u odnosu na muškarce, ali bile smo borci i dalje smo borci. Pamtimo je po velikom naporu, puno rada i učenja", kaže Ankica Čavić iz Koprivnice.

Emotivni su ovi susreti, kažu Bilećanci i dodaju, škola je stvorila velike ljude i napravila neraskidiva prijateljstva.

"Bileća je kovnica ljudi u bivšoj Jugoslaviji, starješina, oficira i vojske kompletne. Dokaz je Bileća bila da se na području Balkana može živjeti zajedno", rekao je Divšo Mićić iz Doboja.

"Uvijek sam volio ovaj kraj i nije mi bilo teško kada smo smo imali tešku obuku. Sve se dobro zapamtilo u pozitivnom smislu", rekao je Petar Letonija iz Slovenije.

"Bila je teška obuka, bilo je i po noći i pod danu bilo je poprilično teško", rekao je Savo Ivanišević iz Doboja.

"Nažalost nikoga iz mog voda nisam poznao, krivo mi je ali ne žalim ni zbog čega", rekao je Branko Simonovski iz Makedonije.

Škola je napravila Bileću, a onda je ova varošica živjela od pitomaca. Nekada se znalo desiti da je bilo više ljudi u kasarni nego u Bileći, vjerovatno bi i danas bilo isto.