Priča o platama, otkazima i dugovima na BHRT polako se pretvara u još jedno političko pitanje, po sistemu za i protiv „države BiH“, što prijeti da u drugi plan gurne egzistenciju oko 870 zaposlenih.
Samostalni sindikat radnika u BHRT juče je organizovao protest, a na spisku govornika našao se i reditelj Dino Mustafić, koji nema veze sa BHRT. Kaže da je došao da podrži radnike protiv „držane kaste u pokušaju demontiranja državnog javnog servisa“.
– Crni ekran sa ove televizije ne smije biti nikada pušten. Nije ni u najkritičnijim trenucima naše istorije. Takav crni ekran bi anticipirao crne dane za državu. Nemojmo im to dozvoliti – rekao je, uz aplauze.
Istovremeno, na društvenim mrežama širile su se poruke o „odbrani države“, „odbrani BHRT“, o „džukelama s brda“ i „džukelama iznutra“… u kontekstu da rušenje televizije nije uspjelo u ratu, pa eto neće ni u miru. Kao povod je iskorišten tvit Rajka Vasića, člana GO SNSD, koji je napisao: „BHRT-opstanak ili propast? Vasić: Ako vam je neprijatno, doću ja da miniram“. SNSD se ogradio od njegovog stava.
A gde su, u suštini, problemi BHRT?
Ako nakratko izuzmemo političku stranu priče, zbog koje javni servis na nivou BiH nikada nije uspio da stekne simpatije u Republici Srpskoj, pa ni među Hrvatima – problem su pare. U nedavnom saopštenju, Poslovodni odbor BHRT je panično najavio gašenje javnog servisa BiH zbog blokade računa od strane Poreske uprave FBiH i zbog duga za naplaćenu RTV taksu u Srpskoj. Potpisali su ga generalni direktor BHRT, Belmin Karamehmedović, i direktor televizije (BHT1) Mario Vrankić, ali ne i Pejka Medić, direktorka BH Radija 1.
Njeno izdvojeno mišljenje nije objavljeno, a ono glasi: „Ne želim da ulazim u priču o međusobnim dugovanjima tri emitera, jer u to nemam uvid, niti je to u mojoj nadležnosti“.
Međutim, gotovo istim tonom Upravni odbor BHRT obratio se Parlamentarnoj skupštini BiH, okrivljujući sve druge osim sebe. Kažu da je ukupno naplaćena RTV taksa u BiH, prema izvještajima RTRS i FTV, u periodu od 2007. do 2021. iznosila 257.918.592 KM. Umjesto pola od toga, koliko im pripada po Zakonu o javnom RTV sistemu BiH, BHRT je u pomenutom vremenskom periodu dobio samo 75,4 miliona KM. Prema ovoj računici, Federalna televizija im duguje 15,3 miliona KM, a Radio-televizija RS 38,1 milion KM
Istovremeno, UO BHRT je parlamentarcima predstavio i kratak pregled mjera za izlazak iz situacije za koju kažu da je najteža od rata. Hitne mjere su: smanjenje broja radnika kako bi se na godišnjem nivou uštedilo 504.000 KM, smanjenje broja spoljnih saradnika (420.300 KM), a zbog penzionisanja bi ušteda bila još 286.500 KM.
Upravni odbor tvrdi da blokada računa ugrožava egzistenciju 870 radnika, da bi BiH mogla da izađe iz brojnih međunarodnih medijskih asocijacija, plus što je slobodan rad BHRT jedan od uslova EU za kandidatski status BiH.
– Ukupan dug prema BHRT po osnovu neuplaćene RTV takse i pruženih usluga iznosi više od 60 miliona KM, a sudskog epiloga još nema – upozorava Upravni odbor BHRT, u sastavu Rajko Radovanović (predsjedavajući, predstavnik srpskog naroda), Elmir Lemeš (Bošnjak), Valentina Rupčić (Hrvatica), te Slavko Rolih iz reda ostalih.
Radovanović nije želio ništa da komentariše za Srpskainfo.
Direktorka BHR1, Pejka Medić, ne slaže se da BHRT prijeti gašenje, jer to, kako kaže, ne može da desi. Odnosno, BHRT ne može da se ugasi bez donošenja posebnog zakona o tome.
– Nažalost, stanje u kojem se BHRT nalazi već godinama zaista je teško, ali uzroke treba tražiti u tromosti samog sistema, prekomjernom broju zaposlenih koji nisu programski radnici, dakle ne proizvode program, i bez većine njih ova kuća može nesmetano da funkcioniše. Ali, za njihovo otpuštanje nedostaju sredstva za otpremnine i to je nemoguće uraditi bez pomoći zajedničkih institucija BiH – objašnjava Medićeva.
Smatra da prvo potrebno definisati šta je cilj javnog servisa i kako bi ovaj servis trebalo da funkcioniše.
– Jesmo li zaista javni servis svih građana BiH? Ako jesmo, zašto nas onda svi građani BiH ne doživljavaju kao svoj servis? To je pitanje na koje nadležni u ovoj kući treba da odgovore – kaže Medićeva.
Poručuje da nije imenovana na funkciju da optužuje bilo koga, ali kaže da svako ko je radio u zajedničkim institucijama i organima zna da bez srpskih glasova nije moguće učiniti ništa.
– Nije samo glasanje „za“ i „protiv“ uloga srpskih kadrova. I okretanje glave od stvari koje bole tvoj narod isto je velika odgovornost, za šta treba da se odgovara – pred narodom ili pred bogom. Ono što mi takođe smeta je uporno političko odricanje u javnosti od nečega što pripada BiH. Time se čini šteta Srbima koji rade čestito u zajedničkim tijelima; time odbacujemo ono što je i naše. A ja svaki dan liježem i budim sa s problemima čestitih ljudi, koji žive od ove plate. Nebitno je iz kog naroda dolaze. Nacionalna politika RS morala bi da podrazumijeva najobrazovanije i najmoralnije Srbe u Sarajevu. Samo tako BHRT može da bude i naš, odnosno – zajednički. Nažalost, dosadašnja podrška vodećeg kadra BHRT iz Srpske nije bila dovoljna, a to nije ni sada – zaključuje Pejka Medić.
S druge strane, Marinko Učur, iskusni novinar koji je bio svjedok, ali i protivnik stvaranja ovakvog BHRT, smatra da je finansijski, a naročito programski, BHRT „od početka bila (a i ostala) bošnjačka televizija“.
– Način na koji je nastala, pod pritiskom stranaca, sa prvobitnim nazivom PBS (engl. Public Broadcasting Service), a nakon toga BHT, ni na koji način nije nagovještavao da će to biti javni servis svih građana, nego televizija uspostavljena s ciljem da afirmiše „državu“ BiH i njene institucije, koje su se počele umnožavati i multiplicirati. Afirmacija ustavne strukture BiH kao zajednice dva entiteta i tri naroda naprosto nije bila poželjna. Drugim riječima, unitaristički koncept Javnog servisa je bio evidentan – tvrdi Učur za Srpskainfo.
Prema njegovim riječima, odabirom kadrova koji su upravljali tim sistemom, koncentracijom upravljanja u Sarajevu, afirmacijom „bosanstva“, umjesto heterogenosti zapisane u Ustavu – stvorena je osnova da ta RTV stanica nikada ne bude prihvaćena od Srba, vjerovatno i Hrvata, kao njihov javni servis.
– Sjetimo se samo insistiranja Hrvata na kanalu i programu na hrvatskom jeziku. Novac koji građani Srpske izdvajaju za taj servis je „rad u korist vlastite štete“ i pod hitno je potrebno insistirati na promjenama Zakona o Javnom RTV sistemu BiH, koji će uvažiti postojeće stanje i ulogu entitetskih emitera. Možda jedan od najočitijih primjera afirmacije “bosanstva” u toj medijskoj kući je i sam njen naziv i logo BHT, dakle “bosanskohercegovačka”… a, nas u tadašnjoj Srpskoj radio-televiziji su natjerali da promijenimo logo iz SRT u RTRS! Dakle, može bosanskohercegovačko (?!) – ma šta to značilo, a ne može srpsko. Sve su to stvari koje su taj servis udaljavale od Srba, uključujući i obilježavanje neustavnog tzv. “dana nezavisnosti”, progon srpskih novinara i drugo – zaključuje Učur.
