“Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju, ako joj bude teško”, napisao je, davno, major Milan Tepić. Da je održao riječ dokazuje njegov junački podvig.
Kako bi spriječio da oružje i municija u Bjelovaru dospiju u ruke pripadnicima hrvatskog Zbora narodne garde digao je u vazduh magacin sa 170 tona eksplozivnih sredstava. Sa detonatorom u ruci major je ostao u magacinu zajedno sa devetnaestogodišnjim vojnikom Stojadinom Mirkovićem koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda.
Obojica su poginula 29. septembra 1991. godine.
Predsjedništvo SFRJ je 1991. godne majora Milana Tepića proglasilo narodnim herojem, posljednjim i jedinim u proteklom ratu. Danas brojne ulice u RS, ali i Srbiji, s ponosom nose njegovo ime.
Pomen majoru, na godišnjicu stradanja, u rodnom Komlencu nadomak Kozarske Dubice, odali su članovi porodice, prijatelji i poštovaoci.
"To je onaj pravi čin koji je proizašao iz naše porodice, od našeg oca i iz našeg odgoja. Drugačije nikako nije moglo biti u onoj situaciji, samo tako, nikako drugačije", kaže Milka Nikolić, sestra majora Tepića.
Hrabri čin majora Tepića ne smije biti zaboravljen, a da do toga ne dođe pobrinuo se Nedeljko Lajšić. Snimio je dokumentarni film “Nebo nad Bjelovarom” koji je, kaže, dug prema tom heroju koji će svjedočiti o njegovom djelu.
"Na vojnoj akademiji u Beogradu gdje je prisustvovalo 500 pitomaca vojske Srbije, to su budući oficiri vojske Srbije, aplauz je trajao 10 min. Meni kao autoru je bilo toliko drago, upravo iz tog raloga jer su ti mladi vojnici prepoznali u Milanu Tepiću jedno oličenje hrabrosti, odnosno poštenja. U vremenu kada se raspadala ta zemlja major je ostao vjeran svojim riječima", kaže Lajšić.
Ni 28 godina nakon pogibije, posmrtni ostaci narodnog heroja, majora Milana Tepića, nisu isporučeni njegovoj porodici.
