Rođen je, kako se pretpostavlja, 522 godine u Hadrijanopolju, a od malih nogu bio je predan Bogu. Služio je u crkvi, prvo kao ekonom, a poslije kao đakon. No, premda je bio veoma voljen u narodu, Alimpije je žudio za usamljeničkim životom, zbog čega se je za svoj dom odabrao jedno grčko groblje, koje su ljudi izbjegavali, jer se vjerovalo da se na njemu pojavljuju demoni.

Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), gdje je prema predanju proveo 53 godine, na vrućini i hladnoći, kiši i vjetru. Zbog toga je i dobio nadimak stolpnik. Ljudi su mu se u početku smijali, da bi poslije počeli da vjeruju da ima iscjeliteljske moći i dolazili su kod njega po savjet i pomoć. Pored stuba su podignuta dva manastira - muški i ženski, a sveti Alimpije je napisao propise po kojima su se ponašali monasi i monahinje. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju.

Kažu da su se još prije njegovog rođenja pokazali neki znaci po kojima se moglo vidjeti da će njegov život biti čudesan. Prema pripovjedanju ovaj svetac je strogim postom i strpljenjem raznih nedaća skoro sve pustinjake prevazišao. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori. Često je freskopisan u hramovima naše Crkve, a jedna od fresaka nalazi se i u priprati Pećke patrijaršije. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika.

U našem narodu se vjeruje da je ovaj svetitelj narod spasao od kuge i da je odbio mnoge druge bolesti. Zbog toga sutra treba otići u crkvu što ranije kako bismo čitave naredne godine bili zdravi. Takođe, sveti Alimpije se smatra i zaštitnikom stoke, te se u narodu vjeruje da je na njegov dan nikako ne treba uprezati. Pored toga se izbjegava kravlje meso. U istočnim krajevima Srbije se nikako na sto ne iznosi teletina, kako bi u kući vladali napredak, sloga i mir.

Prepodobni Alimpije Stolpnik u mnogim srpskim porodicama se obilježava kao krsna slava.