Sveta Petka je rodom iz Rima, poticala je iz hrišćanske porodice i živjela je u drugom vijeku poslije Hrista. Nakon smrti roditelja, imanje je razdijelila siromašnima i zamonašila se.

Zamonašivši se, propovijedala je zabranjenu Hristovu vjeru i zato je bila optužena caru Antoninu Piju. Iscijelivši i samog cara, koji se krstio, nastavila je da misionari u drugim krajevima.

Zbog propovijedanja hrišćanske vjere zatvarana je, silno mučena i na kraju je posječena mačem, po naređenju kneza Tarasija oko 140. godine. Njene mošti kasnije su prenesene u Carigrad.

Praznik Petke Trnove spada u nepokretne, svake godine slavi se 8. avgusta po gregorijanskom ili 26. jula po julijanskom kalendaru.

Taj dan se veoma poštuje u srpskom narodu, iako nije "zapovjedni praznik" /crveno slovo/. Ponegdje se proslavljaju i zavjetne i manastirske slave.

Praznikom Prepodobne mučenice Paraskeve, u narodu poznatije kao Petka Trnova, završava se mali ljetni "ciklus ženskih praznika", kome pripadaju i Ognjena i Blaga Marija. Tada se izbjegavaju svi teži poslovi u polju i u kući.

Mnogi Svetu Petku Trnovu, koja je bila Rimljanka i koja se slavi u avgustu, miješaju sa Svetom Petkom koja je bila Grkinja i slavi se u oktobru, ne znajući da u kalendaru ima više svetiteljki sa ovim imenom.

Vjerovanja i običaji

Na ovaj dan izbjegavaju se svi teži poslovi na njivi i u kući. Naše prabake su vjerovale da na današnji dan nikako ne valja praviti hljeb, prati veš, iznositi pepeo ili raditi bilo šta od ručnih radova, da ženama tokom godine ne bi trnule ruke. Ovaj dan treba da provedu u radosti, miru i molitvi.

Prema starom običaju mlade djevojke na ovaj praznik treba da beru cvijeće i ukrase dom kako bi u njemu vladala harmonija, ljubav i mir. Vjeruje se da danas djevojčicama treba obući nove haljinice kako bi ih u narednoj godini pratila radost.