Sofija je bila udovica i sama je u Rimu podizala svoje ćerke Veru koja je imala 12 godina, Nadu 10 i Ljubav devet godina.

Kada su u vrijeme cara Hadrijana počela hapšenja hrišćana, Sofija je sa ćerkama zarobljena i izvedena pred cara. Nakon što su odbile da se odreknu svoje vjere i prinesu žrtve boginji Artemidi, Hadrijan je naredio mučenje Sofijinih ćerki iako su bile djevojčice.

Izvedene pred cara sve četiri, držeći se za ruke smjerno ali odlučno ispovjediše vjeru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi. Majka Sofija je savjetima ohrabrivala ćerke, da bi istrajale do kraja.

- Vaš nebesni ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje vječno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tjela vaša budu mukom umorena, Gospod će vas obući u netruležnost, i rane na vašim tijelima će zasijati na nebu kao zvijezde - hrabrila ih je majka.

Sve jednu po jednu mučitelji su mučili strašnim mukama, najprije Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukli su ih, sjekli, bacali u oganj i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posjekli.

Mrtva tijela svojih ćerki, Sofija je odnijela izvan grada i tamo sahranila. Ostala je na njihovom grobu tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gdje su je blažene duše njenih slavnih ćerki čekale.

Pravoslavni hrišćani na ovaj dan treba da se uzdrže od zlih misli i posvete se ljubavi prema bližnjem.

Današnji praznik naročito je posvećen majkama i ćerkama, a stari običaj kaže da bi danas svaka majka trebalo da kupi neku sitnicu ćerki, i još važnije, da što više vremena provede sa njom i pokaže joj svoju ljubav. To je, uostalom, i najveći od svih poklona.