Nikada zaboraviti neće, pričaju, ni strahote koje su zatekli u Donjoj Gradini poslije proboja jasenovačkih logoraša. Od tuge i bola padali su na koljena nad kostima nevnih žrtava. 

"Prvo mi je na pameti što sam vidjela ljude poklane, djecu poklanu, bacali u Savu. Marva, krmci razvlačili, vukli narod", kaže Miroslava Rokić, preživjeli logoraš.

"Ovo sad što kažu spomen područje, to je bila krvava zemlja. Mi se nismo usuđivali tamo zalaziti od žalosti. Da gazimo po njihovoj krvi, ni govora. Izdaleka smo gledali i vidiš sve, jadnici, mrtvo, djeca, stari", kaže Mladen Rokić, preživjeli logoraš.

700.000 je žrtava ustaškog genocida u koncentracionom logoru Jasenovac. Likvidacije su vršene na najsvirepiji način. 

Topola užasa jedan je od najstrašnijih simbola Donje Gradine i Jasenovca. Pod ovom topolom i na njoj zvijerski su mučeni i ubijani logoraši. Koliko hiljada i hiljada ljudi je mučeno i  ubijeno samo na ovom stablu topole nik osa sigurnošću ne može reći. Tragovi vješanja na ovom stablu topole su vidljivi i danas. Klin i rupe. 

Mučenjima nije bilo kraja. Djeca, žene, muškarci, stari. Strahote o stradinjima nevinih ljudi lede krv u žilama. 

"Ovdje postoje i ostaci fabrike sapuna. Ustaše su vršile eksperimente sa pravljenjem sapuna od ljudskih dijelova tijela i kostiju. Bilo je 12 kazana.", kaže Dejan Motlov, više kustos i istoričar u JU Spomen područje Donja Gradina.

"Kubatura smrti iznosi preko 33.000 kubnih metara. Raspored masovnih grobnica, položaj je dokaz da je ovaj zločin sistematski planiran i upravo su masovne grobnice u Donjoj Gradini dokaz ustaškog zločina genocida počinjenog u Nezavisnoj državi Hrvatskoj", kaže Tanja Tuletković, direktor JU spomen područje Donja Gradina.

I to Republika Srpska i njen narod ne zaboravljaju. Pamte, i njeguje sjećanje na žrtve ustaškog zločina genocida. U nedjelju, 23. aprila, u Donjoj Gradini biće služen parastos i položeni vijenci na grobnim poljima Hrastovi i Topole.