Ćeranić, akademski vajar, konzervator i restaurator, radi u Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu kao vajar-pozlatar.

On otkriva da će krst čija mu je izrada povjerena imati dimenzije približne Časnom krstu, na kojem je raspet Gospod Isus Hristos, za šta je dobio blagoslov patrijarha jerusalimskog Teofila.

– Kako sam bio u Jerusalimu o Vaskrsu ove godine i prisustvovao čudu Blagodetnog ognja, imao sam čast da nam bude upriličen prijem kod patrijarha Teofila, pa sam zatražio blagoslov da se radi krst u okamenjenom drvetu prirodne veličine na kome je raspet Gospod Isus Hristos. U duborezu će biti urađena prednja strana, a sa poleđine srpski svetitelji, za šta sam takođe dobio blagoslov – navodi Ćeranić za Srnu.

U planu i krstovi za Jasenovac i Svetu Goru

Ćeranić ističe da mu predstavlja veliku čast činjenica da je, među današnjim crkvenim umjetnicima koji stvaraju umjetnost u svetom gradu Jerusalimu, izabran da dostojno nastavi tradiciju predaka, i to kao osoba iz Sarajevsko-romanijske regije.

Nakon što dobije blagoslov Njegove svetosti srpskog patrijarha Porfirija, u šta duboko vjeruje, Ćeranić će početi sa pripremom radnog prostora, alata i materijala, koji je sam po sebi specifičan i težak za obradu.

– Radiću sa okamenjenim drvetom, koje je potopljeno u močvarama i odležalo dovoljan broj godina kako bi na prirodan način bilo vakuumirano – to je drvo koje “ne radi”, to jest nema promjena i ne reaguje na temperature – pojašnjava umjetnik.

On naglašava da je taj materijal idealan, konzerviran prirodno i time neprocjenjiv, ali da ranije nije bio u dovoljnoj mjeri prepoznat u crkvenoj umjetnosti.

Ćeranić planira da, nakon što izradi krst za Jerusalim, napravi po jedan i za Svetu Goru i Jasenovac, u pomen jasenovačkim žrtvama.

“Prokleto drvo” kao materijal

– Odlazak u Svetu zemlju prije dvije godine inspirisao me je da izradim Časni krst u okamenjenom drvetu. Tada sam vidio vezu između okamenjenog drveta i Krsta, jer sam čuo priču da trojedino drvo potiče iz vremena starozavjetnih praotaca Avrama i pravednog Lota. U vrijeme cara Iroda Velikog drvo je posječeno jer je trebalo da se iskoristi za obnavljanje Solomonovog hrama u Jerusalimu – ističe umjetnik.

Prema njegovim riječima, zbog neobradivosti, to drvo je nazvano “prokletim” i bačeno je kao neupotrebljivo u Kedronski potok, da bi mnogo kasnije od njega bio napravljen krst za Hrista, jer su vjerovali da će ponovo mijenjati veličinu i nanijeti Spasitelju nepodnošljive muke i bol.

– Raspećem, “prokleto drvo” nije promijenilo veličinu, već je postalo Časni krst, simbol svih hrišćana i blagosloveno drvo. Zanimljiv je podatak da je Krst bio visok 3,5 metara, a širok dva metra, debljina je bila 12 centimetara – navodi Ćeranić.

Učešće u obnovi Hilandara

Prema njegovim riječima, prije nego što je dobio povjerenje da učestvuje u izradi Časnog krsta, prethodno je radio na izradi duboreza sjevernih dveri na Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici i na Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, te u manastiru Ostrog i radionici manastira Reževići, uz blagoslov blaženopočivšeg mitropolita crnogorskog Amfilohija, te i u mnogim drugim hramovima u Srbiji i Slavoniji.

Ćeranić napominje da je sa ekipom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada učestvovao u obnovi Hilandara, odnosno na sanaciji trona Trojeručice.

On navodi da je njegova želja uvijek bila da se bavi drvetom i da je nastavio tradiciju umjetničke porodice, u kojoj je otac Milan akademski vajar, stariji brat Srđan akademski grafičar, a sestra Sunčica i brat Stefan završili su studije prava.

Želju da talenat razvije u pozitivnom pravcu, kako ističe Ćeranić, u značajnom trenutku potkrijepio je blagoslov blaženopočivšeg mitropolita dabrobosanskog Nikolaja, od kojeg još čuva pokon – tri glijeta za duborez.

Ćeranić se od tada restauracijom aktivno i uspješno bavi već petnaestak godina, počev od vremena studiranja na Akademiji Srpske pravoslavne crkve za umetnosti i konzervaciju u Beogradu, gdje je završio osnovne i master studije, pa do danas.

Podstaknut da živi jevanđeljskim životom, poučen od domaćina hramova u kojima je radio ili boravio sam ili sa svojom porodicom, suprugom i dvoje djece, ovaj umjetnik svoj dar trudom umnožava u pravoslavnoj crkvi u slavu Božiju na radost bližnjih, ali i šireg kraja iz kojeg je rodom.

Ime Jovana Ćeranića našlo se u prvoj monografiji o Akademiji Srpske pravoslavne crkve za umetnosti i konzervaciju, kao i monografiji o studentima ove akademije, kao jednom od najuspješnijih.