Na put su krenuli 22. septembra.

Pomenuti dvojac se prvo poklonio moštima Sv. episkopa Platona, a uz blagoslov sveštenika Duška Vučenovića.

Na put do jedne od najvećih svetinja, Trivunović i Petrušić su krenuli iz dvorišta Hrama Rođenja Presvete Bogorodice i uz blagoslov kotorvaroškog protonamjesnika Damira Vrhovca.

“Odlučio sam da po treći put idem na hodočašće. Krenuo sam na poklonički put znajući da ću se susresti sa mnogim iskušenjima. Pored svih iskušenja koje smo imali stigli smo za sedam I po dana uz Božiju pomoć i milost Sv. Vasilija. Od samog početka nije bilo lako, pošto smo prelazili u prosjeku 50-ak kilometara sa teškom opremom. Međutim, sa prvim korakom koji smo napravili, glavom smo bili pred kivotom Sv. Vasilija, kao i u molitvi tokom puta. Samo na taj način i uz blagoslov čovjek ovo može da izdrži i nikako da se uzda u svoju snagu. Kao što sam rekao prvog puta, želja mi je da ovo hodočašće postane tradicija. Zahvalan sam Bogu na svemu što mi je dao najviše na svoja tri anđela i zato bih imao želju opet krenuti, da doprinesem bar malu žrtvu. Ovaj put smo Petrušić i ja prvenstveno posvetili našim prijateljima za ozdravljenje Nevesinjaninu Marku Vujoviću i našem Kotorvarošanu gorostasu, velikom borcu Blazenu Savanoviću. Čovjeka kojeg bi svako trebao upoznati. On je sa nama bio čitav put u molitvi. Pohvalio bih brata Bojana na habrosti što je krenuo, ne znajući šta ga čeka na putu. Sva iskušenja s kojim se susreo izdržao je junački snagom uma i vjere. Drago mi je da je još neko ovo prošao”, priča Trivunović.

Petrušić dodaje da su uz molitvu i vjeru, put "prevalili" bez većih problema.

"Ja sam zajedno sa bratom u vjeri krenuo sam na sveto mjesto da se pomolim i poklonim moštima čudotvorca Sv. Vasilija Ostroškog. Ne znajući šta sve može da me zadesi i kakva iskušenja ćemo imati, sa blagoslovom i vjerom u Boga krenuli smo na pravedni put ka svetinji. Od samog početka nije bilo lako, susretali smo se sa mnogim poteškoćama kako tjelesnim tako i umnim, ali uz pomoć molitve sve prepreke su nestajale, a tijelo se osnažilo i dobijalo neku posebnu blagodat. Pješačili smo nekad i do 17 sati dnevno, bez obzira na vremenske uslove. Kiša, vjetar i sunce neprestalno su se smjenjivali. Naročito je otežavalo to što smo imali rančeve koji teže oko 20 kg, ali i teren je bio vrlo zahtjevan i nepredvidiv. Plan je bio da pređemo put od 400 kilometara u periodo od 7 dana, što smo uz Božiju pomoć i uspjeli. Dragan i ja smo posvetili ovu putovanje za naše zdravlje i zdravlje naših najmilih ali i za ozdravljenje naše braće Blažena Savanovića i Marka Vujovića. Ovo je za mene jedno novo iskustvo gdje sam spoznao samog sebe, učvrstio vjeru u gospoda Boga, otklonio svoje strahove i nesigurnosti, a duhovno i umno osnažio. Po dolasku na svetinju, blagodat koju sam osjetio bila je posebna, ali i isprepletana različitim emocijama. Nadam se da ću uskoro opet poći na neko slično putovanje”, kaže Petrušić.

Trivunoviću je ovo bilo treće pješačenje do Ostroga, dok je Petrušiću prvi put.