"Ja sam u suštini napravio siroče, ostavio dijete koje nema ni oca ni majke. To me najviše jede. To… a ovo što se tiče izdržavanja kazne to meni uopšte nije teško, to mi je najmanji problem. Moje zdravstveno stanje, ni to mi uopšte nije prblem", kaže Dalibor Gavrić, osuđen za ubistvo. 

U istom zatvoru dane provodi više od 200 zatvorenika. Svakodnevno sa njima razgovara kriminolog Milan Jakovljević. Kaže, cilj čitavog tima koji radi s ljudima, a koji su s razlogom lišeni slobode, samo je jedan. 

"Najveći fokus je na razgovoru s ljudima, da bi došlo do te neke resocijalizacije koja je glavna svrha našeg posla i kompletnog tima u ovoj ustanovi. Planira se za svako lice posebno program postupanja i intenzitet rada s tim licem, zavisno od potreba koje mi procijenimo ovdje", kaže Milan Jakovljević, kriminolog u KPZ-u. 

Kazneno-popravni zavod Banjaluka može da primi 484 zatvorenika. Red i mir nije lako držati, ali zaposleni to već godinama uspijevaju. Posljednji pokušaj bjekstva iz prostorija zatvora zabilježen je 2006. godine, a od 2008. nije bilo kršenja kućnog reda. 

"Pod broj jedan je mir, da nema pobuna, da nema bjegstva, ipak je ovo ustanova od posebnog značaja gdje je skoncentrisan velik broj ljudi koji su se ogriješili o zakone, koji su učinili razna krivična djela, prvenstveno da oni svoju kaznu odsluže ovdje. I da nemamo bjegstva, pobuna, situacija koje su mimo propisa", kaže Dragan Jevđenić, v.d. direktora KPZ-a Banjaluka. 

Nakon toliko godina provedenih u zatvoru Dalibor je imao dosta vremena da razmisli o svojim postupcima. Mnoge će i dalje provoditi u istoj ćeliji. Sada kaže, ima samo jednu poruku za one koji žele da ga čuju. 

"Nemojte biti kao ja. Ja sam školski primjer kako ne treba...", kaže Gavrić.