Ova mala opština od nekoliko stotina stanovnika, izvor je sa kogjeg bi mnogi da se napiju vode, tačnije, da kupe zemljište i tamo grade.

I ništa tu ne bi bilo sporno da se među malobrojne stanovnike nije uselio strah, strah da će lokalno stanovništvo zamijeniti stranci.

Ko kupuje i nudi zlato za parče zemlje u Istočnom Starom Gradu istražuje "Dosije".

Tamo nismo zatekli strance, ali jesmo građevine i placeve na prodaju.

Ponude za prodaju stižu i na adrese onih koji ništa ne prodaju. Nepoznati kupci, za zemlju nude vrtoglave cifre. 

"Meni su neki dan dolazili i tražili da im prodam zemlju. Rekli su mi da će mi dobro platiti. Ne znam ko su ti ljudi, Arapi ili ko već. Rekao sam im da prvo moram vidjeti sa djecom. Oni su rekli da im ta zemlja treba za djecu koja nisu mentalno razvijena. Tako su i mom djedu nudili, dok je bio živ, samo u dukatima da plate, on im je odgovorio da ne može prodati zemlju zbog djece, pa tako ne mogu ni ja. Čovjek mi je prišao dok sam sjekao drva, ne znam ni ko je, ni šta je", priča Ranko Kosmajac.

Prodaja zemljišta glavna je tam u opštini koja graniči sa drugim entitetom. O tome pričaju i oni koji zbog straha nisu htjeli pred našu kameru. Iza nje su otkrili da su na ulicama viđali Arape, koji su bili zainteresovani za kupovinu placeva.

Oni hrabriji, o tome su prvi put progovorili za "Dosije".

"Najviše se plašim zbog prodaje zemlje. Naseljavaju se tipovi, koji nisu sa ovog kraja. Arapi i ostali stranci. Kod opštine je recimo zemlja prodana i čovjek je podigao zidove veće od tri metra. Ne znamo ni ko je ni šta je. Pretvaraju ovo, kao na Kosovu, da se sve iseli. Ja ne znam šta će mene sutra sačeati ovdje. Kriva je vlast za ovo, vlast koja je na čelu opštine. Ništa nam ne javljaju, samo prodaju zemlju. Ne možemo se zaštiti. Ja nikada ne bih prodao zemlju, ne dok sam živ. Ako djeca hoće, neka urade kada ja umrem", ističe Đorđo Pajić.