Vjerski analitičar je prije nekoliko dana rekao da ne bi trebalo gledati ni serije tokom posta, a otac Arsenije, gostujući u jutarnjem programu, je dodatno to pojasnio, rekavši da je post za dušu i tijelo što i kondicioni trening za sportistu.

“Da li samo njih? Post podrazumijeva sveukupno uzdržavanje, tjelesni post i ishrana su nam jasni, ali ono što je kudikamo važnije je da koristimo tjelesni post kao odskočnu dasku. Kao što sportista ima kondicioni trening, bez kojeg neće moći da pokaže vještinu, tako i nas post priprema. Duhovni dio odricanja, približavanje Bogu uz djela, mora nas udaljiti od svega što nas koči na tom putu. Želimo da naše misli posvijetimo Bogu. Ako budemo neprekidno u informacijama, ne samo u serijama, utakmicama ili drugim zabavnim sadržajima, nego i prevelika informisanost čovjeka opterećuje. Možda nije lijepo to reći u informativnom programu, ali čovjek treba da se umiri, da misli sabere, da se bavi molitvom, da čita duhovne knjige, da ide na bogosluženje i pričešće… Onda osjeća kako se život mijenja”, rekao je on.

Na početku posta, ljudi možda budu i nervozni, nemirni, zbog manjka hrane na koju su navikli, a otac Arsenije kaže da su te vrste stresa normalne i izvan posta.

“Malo dajete i odgovor, čovjeku se mijenja život i kada god se to dešava, osjeća neki nemir. Znaju ljudi recimo da odu na odmor, pa 4-5 dana budu nervozni. Tek pred kraj odmora se opusti, to su uobičajene stvari. U promjeni načina života, tijelo se buni, mi želimo da budemo u inerciji a post je naglo mijenja. Želimo da budemo bolji ljudi, da ličimo na svoga Tvorca a ne na nečastivog. Da pokažemo i ostvarimo ono lijepo u sebi, i protiv toga se javlja otpor”, rekao je on.

"Pravila posta su najstroža, a ne najlakša, i onda se ublažavaju. Ali moraju da pokažu koliko neko može dati truda, neko ko se striktno pridržava posta, svještenici… To ne znači da smo svi u obavezi da tako postimo, nije svako u mogućnosti. Tu su trudnice, bolesnici ili neko ko je u velikom fizičkom naporu. Ne može post da bude isti za nekoga ko je na njivi ili građevini, i nekoga ko sjedi u kancelariji, nedopustivo je da se to izjednači, čovjek koji je u većem naporu će se razboljeti”, rekao je on.

Koje su najveće greške pri postu?

“Mnogih grešaka bude, ali da istaknemo tu samodovoljnost, kada neko misli da je ispunio jednu stvar i da je to sada dovoljno. Tjelesni post nije jedina svrha, neko može neprimjetno da upadne u gordost, sujetu, da misli da je nešto veliki u odnosu na drugog. Post mora dovesti do dubine smirenja, baš kroz te nervoze shvatamo da ne možemo da učinimo ni najmanju stvar. Tu shvatamo da nismo toliko dobri koliko mislimo, e u tome je suština. Na taj način dobijam ljubav i razumjevanje prema drugima, a ne sebe da ubedim da sam najbolji i da naređujem okolo, jer sam ‘pokazao’ kako nešto mogu”, rekao je on.

“Poruka u ovo krizno vrijeme – umirite duh i tijelo kroz post, kroz razmišljanje o Bogu, da istjeramo strah iz srca, Bog je tu sa nama i čuva nas. Na taj način bi trebalo istjerati najvećeg neprijatelja, da vjerujemo Bogu i jačamo se, bićemo bolji u svakom pogledu”, rekao je on.