Radio-relejno čvorište Magarčevac ne zvuči suviše važno, međutim to je jedna od tajnih vojnih lokacija Jugoslavenske narodne armije na području Hrvatske.
Vojska je napravila mrežu za komunikaciju u slučaju teških ratova ili prirodnih nepogoda, a najviše ih je bilo u Hrvatskoj.
Do relejnog čvorišta u šumi dolazi se makadamskim putem. Pristup vozilima je ograničen pa je neophodno otključati nekoliko rampi koje su postavile Hrvatske šume koje danas upravljaju tim područjem.
Probijanjem kroz grmlje, uz antenski stub, stiže se do objekta koji je u slučaju najgoreg napada na Jugoslaviju trebao poslužiti i kao komandno mjesto.
Građevina izgleda kao jedna obična porodična kuća u šumi, sve ono važno skriva se pod zemljom. Na ulazu piše, "Tito vrati se, Kordun tebe zaboravio nije".
Tu je ulaz u nadzemne etaže. Sve je devastirano i pokradeno. U ratu devedesetih kroz prostor su prošle sve zaraćene strane. Lift je zaglavljen. Ali nemojte misliti da je lift za dva nadzemna sprata već zbog nekoliko spratova koje skriva planina.
Tu se zapravo kreće pod zemlju i počinje relejno čvorište i nuklearno sklonište za ovaj objekat. Ulazi se u potpuni mrak. Gore se baterijom ne vidi, ali treba imati u vidu da se ova tačka nalazi 8 ili 9 spratova ispod zemlje.
U ovom dijelu su bili uređaji. Ovdje je srce koje je napajalo antenu koja je visoko gore. Malo toga od opreme je ostalo.
Sve ovo izgrađeno je na brdu i ovo je bio izlaz za nuždu i snabdijevanje ovog kompleksa. Kamufliran i izgleda poput drvene kolibe u šumi. Štite ga 40 tona teška vrata načinjena od čelika i betona. Danas otvorena i zaglavljena.
Dole je sve ljigavo i puno vode, teško je to opisati i čini se da skoro tu niko nije prošao. Na zidovima ostaci cijevi kojima su prolazile instalacije. Puno je prostorija na više nivoa.
Cijeli podzemni objekat pružao je sigurnost od atomskog udara i zalihe za gotovo tri mjeseca života ispod zemlje. Prostire se na 2.000 kvadratnih metara. Tu je čitav niz prostorija, od spavaonica, električne centrale, kuhinje, spremišta hrane i vode do prostora za dekontaminaciju.
Gornje etaže kuće izgledale su poput hotela. Jedan stariji mještanin Vojnića koji nije htio pred kameru rekao je da je objekat zaista bio luksuzan, kvalitetom uporediv s hotelom. Danas je ostala samo ruina, piše "Una".
