Otvorena vrata i upaljena svjetla u utorak su zatekle komšije koji su prolazile kraj njene kuće. Nije bilo torbice sa dokumentima, samo prazna kuća, priča njen rođak,  Mirko Savić. 

"Javljeno nam je, i mi smo došli, moj brat i ja, isto od njene sestre. Došli smo ovdje, i onda smo nas dvojica krenuli u potragu. Obišli smo sav ovaj teren ovuda kuda smo znali. Međutim ništa nismo mogli uspjeti. Pozvali smo policiju, došla je policija i onda smo i njima dali izjavu da i oni krenu, i onda je došla gorska služba", kaže on.

Jelka sama živi, a nikada nije odlazila daleko od kuće i ništa je ne bi moglo odvojiti od ognjišta, kažu najbliži rođaci. Opisuju je kao vrijednu, gostoljubivu i dobru staricu. 

"To su samo nesvjesni razlozi, da se pogubila skroz, da nije ništa znala..pa da je mogla otići. A drugog razloga nema, sada da joj ne nešto falilo, nije joj falilo. Znači imala je sve. Mi smo joj donosili, uzimali, obilazili je. Ovako je bila dobra, i počastiti i sve. Znači, od sebe je štedila da bi drugog počastila", kaže Marija Vrhovac.

Pripadnici Gorske službe spasavanja, njih 30 danas su prešli kilometre tražeći bilo kakav trag koji bi se mogao dovesti u vezu sa staricom.

Tragovi stopa, dva kilometra od kuće jedino je što su našli.

Vrijeme i neprohodan teren, kažu, samo im otežava. 

"Snijeg je još pao prije nekoliko dana, i ovdje je poprilično hladno. A teren je .. ima ga da kažem raznog.. i dobrog i čistog i  ima i neprohodnih dijelova, tako da i vode i potoka, ima svega. Seoski teren", kaže Jasminko Jovanović, vođa potrage GSS Banjaluka.

Na terenu je i policija. Obilaze teren i prikupljaju sve informacije koje bi mogle pomoći. Jelka je posljednji put viđena u ponedeljak uveče, nedaleko od kuće. 

Njeni najbliži kažu da je sjekirom cijepala granje za ogrjev, i da se sigurno nakon toga vratila kući. Komšija koji ju je posljednji vidio rekao je da je nosila košaru, koje je sutradan nađena kraj njene kuće.