"Kad sam došao do prvog kamiona, vidio sam djevojku da leži pored desnog točka od kamiona, obezglavljena. Znači nije imala glavu nikako, čuli smo da je bila i u drugom stanju. Naišao je jedan kolega, mislim momak, iz Knina, ne znam otkud je bio, pa smo je sklonili sa ceste. Pokušao sam da izvučem ove ostale iz kamiona, međutim nisam mogao, to je bila gomila gvožđa", priča Predrag.

Ni nakon svih ovih godina, ne možete sa tim da se pomirite, priča Milan Dotlić. Prisjeća se kako su nakon napada morali da se priberu i nastave dalje.

"Došli smo gore na ovo brdo, u taj šumarak, tu smo ostali do otprilike noći, onda se u međuvremenu desilo to bombardovanje kolone što je bilo na drugim krajevima, i tek 13. dan došli smo u Srbiju", kaže Milan.

Palim žrtvama, parastos kod spomen-krsta je držao vladika Sergije. Jedan čovjek kada strada, vrijedi više nego cijeli svijet, a svoje žrtve ne smijemo zaboraviti, poručio je vladika.

Bombardovanje izbjegličke kolone je jedan od završnih činova i najvećih zločina hrvatske akcije "Oluja". Tog avgusta, sa svojih vijekovnih ognjišta je prognano više od 220.000 Srba, a skoro 1.900 je poginulo ili nestalo.