Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje - Evrope je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti.
Hemingvejeve riječi iz klasika “Starac i more” kao da niko ko se svih ovih tužnih godina traženja nestalih u ratovima devedesetih na Balkanu nikad nije ni pročitao, a kamo li nad njima se zamislio.
A, tek nešto učinio da se smire bar duše onih koji tragaju za nestalima.
Kako drugačije objasniti činjenicu da se još malo pa će tri decenije samo u BiH traga za 7.628 nestalih osoba. Među njima je i Dalibor Jorgić, tada dvadesetogodisnjak. Sad bi bio otac, ali ga još uvijek ga nema. Njegov otac jos uvijek čuva njegovu dječačku potkošulju i momačke košulje.
"Uvijek razmišljam da bi se mogao neko javiti bar za jednu njegovu kost da je sahranim. I da znam da je to riješeno, da stavim tačku na to", kaže za "Priča se" Zdravko Jorgić iz Piskavice.
U Republici Srpskoj, najblaže rečeno, nisu zadovoljni rezultatima rada Instituta. Osim Jorgića, traga se još za 1651 osobom srpske nacionalnosti, podaci su Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.
Sudbine nestalih Srba nisu u fokusu rada bh instituta za nestale.
"Očigledno da bošnjačka strana ne želi da da odgovore i za lokacije koje zna. A, sve to radi preko Instituta za nestala lica. Ako porodice imaju loš odnos sa Institutom onda je jasno do koje je mjere Institut dotakao dno, te do koje mjere nije raspoložen ili ne postoji želja da se bavi pitanjem nestalih lica srpske nacionalnosti", rekao je za "Priča se" direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Milorad Kojić.
Kojić je zabrinut i zato što su neki srpski kadrovi u Institutu inertni na takvu situaciju. Bh. institut za nestale žali se na nedostatak informacija o lokacijama grobnica žrtava za kojima se još traga. Svjedoci zločina ćute.
A sa ovog svijeta odlaze i oni i rodbina nestalih. Tako proces traženja nestalih ulazi u najtežu fazu.
Najteži slučajevi ratnih zločina čekaju epilog.
Institut za iduću godinu traži tri miliona KM. Ali, uopšte nije bitno hoće li to biti dovoljno novca. Mnogo važnije je hoće li biti minimum volje da se nakon trideset godina zatvori bar ta stranica sramne istorije.
Smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni. Tebi zvoni!
.webp)
