Liturgiju je služio Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, koji je tokom besjede rekao da je Bradina mjesto stradanja Srba.

Vladika Dimitrije je poručio da je smisao i današnjeg sjećanja na žrtve ne dozvoliti da pobijede zlo, mržnja i osvetoljubljivost.

"Kada stojimo na ovako strašnom mjestu i sjećamo se naših nevino ubijenih žrtava, znamo da samo naša savjest i život mogu iz toga da izvedu i oslobode smisao, a smisao je u tome da nas ne pobijede zlo, mržnja, osvetoljubljivost. Јer je mržnja kao rđa, a naša priroda, zajednička, ljudska, je kao ona priroda gvožđa - rđa se rasprostre na sve i izjeda svakoga, a tako i mržnja. Ne izjeda samo one koje bismo eventualno mrzili, nego i nas same", poručio je episkop Dimitrije.

Obilježavanju su prisustvovali članova porodica nastradalih, predstavnici institucija Republike Srpske, srpski predstavnici u institucijama BiH, grada Istočno Sarajevo, istočne Hercegovine, boračkih organizacija i Saveza logoraša.

U Bradini, koja je prije sukoba bilo naseljena većinski srpskim stanovništvom, 25. maja 1992. najbrutalnije je ubijeno 48 srpskih civila, a preostali su odvedeni u logore ili protjerani, njihova imovina opljačkana, a kuće i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg zapaljeni i srušeni.

U logorima su umorena još 22 stanovnika Bradine, dok se za pet još traga.

Paroh konjički, protojerej-stavrofor Milan Bužanin rekao je da ni danas, 28 godina nakon staršnih zbivanja koja su se desila, u ovom selu života gotovo da nema.

"Tu živi dvoje starijih ljudi, penzionera, i preko ljeta još nekoliko ovih iz Australije, SAD ili nekih drugih krajeva, koji su obnovili kuće i dođu na nekoliko dana. U suštini, drugog života da i nema. Većina kuća još uvijek nije obnovljena, ruševine se vide na sve strane. Crkvu smo u nekom periodu obnovili, spomenik smo sagradili, sad gradimo parohijski dom, sve u nadi da ćemo vratiti život ovamo", naveo je Bužanin.

U Sudu BiH za zločine počinjene nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica počinjene u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine, a koji obuhvataju i Bradinu, sudi se Esadu Ramiću, Omeru Boriću, Šefiku Nikšiću, Adnanu Alikadiću, Mitku Pirkiću, Redži Baliću, Hamedu Lukomirku, Safaudinu Ćosiću, Muhamedu Cakiću, Ismetu Hebiboviću, Enesu Јahiću, Senadinu Ćibi i Željku Šimunoviću.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon ubistvima, silovanjem, zatvaranjem, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, oni su bili na komandnim funkcijama i pripadnici Ppštinskog štaba Teritorijalne odbrane u Konjicu, Diverzantsko-izviđačkog odreda "Akrepi", policije i stražari u logoru "Čelebići".

Oni su optuženi za napade i ubistva više desetina srpskih civila oba pola, među kojima je bilo djece i starijih lica, te mučenja, zlostavljanja, nečovječna postupanja, protivpravna zatočenja većeg broja Srba iz Konjica i okolnih sela Bradina, Cerići, Zukići, Brđani, Džepi, Zagorice, Hum, Blace, Nevizdraci, Donje Selo, Vrdolje, Živanja, Sitnik, Bjelovčina, Zabrđani, Bijela.

U optužnici je navedeno da je veliki broj srpskih civila sa ovog područja nezakonito uhapšen i odveden u logore na području Konjica, gdje je nastavljeno njihovo mučenje i zlostavljanje.

Suđenje im je počelo 8. maja 2019. godine, a u dosadašnje dijelu postupka Tužilaštvo je saslušalo desetak svjedoka, od kojih su većina bili žitelji Bradine.

Sa Ramićem i ostalima optužen je i Almir Padalović, koji je u oktobru 2019. izdvojen iz predmeta nakon što su vještaci neurosihiajtri zaključili da privremeno nije sposoban da prati suđenje, te je postupak protiv njega u fazi mirovanja.

Sa njima je bio optuženi i Zdenko Grbavac, ali je u odnosu na njega Sud razdvojio predmet, s obzirom na to da je nedostupan.

U Sudu BiH u toku je postupak protiv Agana Ramića, koji je bio prvobitno optužen sa Esadom Ramićem i ostalima, ali njemu na teret nisu stavljeni zločini počinjeni u Bradini, već u konjičkom selu Brđani.

Sud BiH sudio je ranije Miralemu Maciću po optužbi da je u maju 1992. godine, kao rezervni policajac Stanice javne bezbjednosti Konjic, u Bradini ubio trojicu Srba i učestvovao u maltretiranju i mučenju srpskih civila, ali je suđenje obustavljeno nakon što je Macić umro u januaru 2012. godine.