Slavka Matić je na današnji dan prije tridest godina izgubila sve - kćerke Snježanu i Gordanu i supruga Radivoja, a kuća i imovina su spaljeni. Ubijeni su sa još stotinu Srba iz bratunačkih sela Bjelovac, Sikirić i Loznička Rijeka. Ubile su ih i masakrirale jake muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela, pod komandom Nasera Orića.
Savka priča da su taj dan rijetki izvukli živu glavu.
"Civili, civili noramlno, nisu ni prut imali u rukama, na kućnom pragu i oni nisu zločinci. Znači, mi smo poubijali sami sebe. Nisu oni naišli. Oni nisu krivi, mi smo svi krivi. Najteže mi je što pravde nema što se niko ne osuđuje. Hvataju, zatvaraju, puštaju , kao nema dokaza, kako nema dokaza. Dokaz su žrtve", kaže Savka Matić iz Bjelovca.
Preživljenog iživljavanja u srebreničkim logorima, nerado se sjeća, Brano Vučetić iz Bjelovca. Na današnji dan 1992.godine, kao devetogodišnjak je ranjen i zarobljen. Ostao je bez brata, majke i oca.
"Sa još dvoje maloljetne djece, sa bebom od sedam mejseci, djevojčicom od godine i njihovom majkom , gdje smo odvedeni u logor u Srebrenicu gdje smo proveli u zarobljeništvu 56 dana. Poslije 30 godina , nažalost jako je teško živjeti sa saznanjem da niko nikad nije odgvoarao za taj gnjusni zločin. To je jedan od najvećih zločina, najvećih stratišta", kaže Brano Vučetić.
Pravosuđe BiH ne prikriva pristrasnost od svog formiranja, opstruiše srpska stradanja i ne podiže optužbe za zločine nad Srbima, poručuju porodice ubijenih. Kažu svjesno čekaju da svjedoci i počinioci zločina umru i da se istrage obustave.
"Zločin počinjen na današnji dan prije 30 godina u Bjelovcu ima sve elemente genocida. Priapdnici 28. divizije tzv. Armije bih pod komandom Nasera Orića, tog 14. decembra upali su u nebaranajeno selo i ubijali redom. Ono što je strašnije od svega toga jeste činjenica da u pravosuđu BiH nema predmeta ratnog zločina Bjelovac", kaže Radojka Filipović, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca.
Srbi godinama izražavaju pijetet i odaju poštu žrtvama svog naroda koje su ubijene i za koje niko nije odgovarao, kaže Predsjednik NSRS.
"Pored najvećih žrtava koje su od svih sela podnijete ovdje u Bjelovcu, gdje nisu pošteđene ni žene ni djeca, mi ćemo i dalje insistirati da se srpske žrtve ne diskriminišu. , jer su sve žrtv ravnopravne. To će biti naše opredjeljenje i bićemo uporni", kaže predsjednik NSRS Nenad Stevandić.
Za ubijene bjelovčane služen je parastos. Preživjeli i potomci ubijenih zapalili su svijeće i položili cvijeće. Dok pravosuđe ne uradi svoje, kažu, preostaje im da pričaju o zločinu i čuvaju uspomenu na stradale.
