Sasluživali su iguman Danilo, arhimandrit Lazar, sveštenici Boris Banduka, Branimir Borovčanin i Duško Kojić i đakon Branislav Rajković.

Ovaj značajan datum obilježen je u okviru programa Dana Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog koji se održavaju od 7. do 12 maja na području Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, a povodom 350 godina od predstavljenja Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog.

Vladika Dimitrije nakon liturgije podsjetio je da je manastir Žitomislić bio porušen do temelja i da je trebalo deset godina da počne obnova.

- Nakon početka obnove iguman Danilo, otac Lazar, vladika Atanasije i vladika Grigorije su pokazali ljubav, vjernost i istrajnost. I kada je ovdje bilo mjesto pustoši i kada nije bilo života, svake godine se dolazilo i služila se sveta liturgija. Anđeo nam je 2005. godine javio radosnu vijest da je vaskrsnuo Žitomislić i mi smo se okupili te godine predvođeni blaženopočivšim patrijarhom Pavlom da osvetimo ovu svetu obitelj - rekao je vladika.

Vladika Dimitrije naveo je da je na današnji praznik Svetih žena mironosica služena i prva liturgija nakon rata na ruševinama manastira.

- Nekakva povezanost postoji između Svetih žena mironosica i ove svete obitelji, a nije ni čudo pošto je Majka Božija jedna od njih. Neka bi dao Bog da i u našim malim borbama, spoljašnjim i unutrašnjim i mi ostanemo vjerni i oni koji smatraju da ništa ljepše od Hrista nema u ovom životu. Ako ostanemo vjerni imaćemo blagoslov Božji - poručio je vladika Dimitrije.

Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović prisjeća se da je obnova manastira počela na današnji dan 2002. godine.

- Manastir je porušen do temelja 1992. godine i to je njegovo najveće razaranje u istoriji. Nakon 10 godina, na nedelju Mironosica, služili smo prvu liturgiju na ruševinama manastira. Tada sam postavljen za igumana manastira i počela je obnova. To je jako značajan momenat, ne samo za manastir, već za cijelu dolinu Neretve, jer je tada počeo povratak. To je bio jasan signal ljudima da je Crkva uz njih i da je povratak nešto što Crkva blagosilja - prisjeća se iguman Danilo.

Počelo se tada sa raščišćavanjem terena, obnovom i vraćanjem u prvobitni izgled, a 2005. manastir je osvećen.

- Ove godine sjećamo se i 30 godina rušenja manastira Žitomislić, ali i Saborne crkve i svih crkava i parohijskih domova. Svaka naša crkva od Metkovića do Konjica je devastirana, zapaljena, porušena. To je oko trideset bogomolja. Svi naše svetinje su porušene, a one najznačajnije - manastir Žitomislić i Saborna crkva u Mostaru su minirane do temelja. To govori da to nije bilo stihijsko rušenje, već da je to bio jedan organizovan proces sa ciljem etničkog čišćenja srpskog naroda iz doline Neretve - istakao je iguman Danilo.

On ističe da je ovo značajan jubilej, jer se sjećamo rušenja i odlaska našeg naroda, ali i obnove.

- Danas nema nijedne crkve, osim one u Ljubuškom, da nije obnovljena ili da nije počela njena obnova. Svugdje se služi liturgija, sveštenici su na svim parohijama. Sjećamo se rušenja i progona, ali nam je još važnija obnova - rekao je iguman Danilo.

On se prisjetio da su na praznike na ruševinama služene liturgije, te da je vladika Atanasije uvijek dolazio, služio i ulivao nadu u obnovu svih svetinja.

Iguman Danilo napominje da je jedan broj Srba ostao u Mostaru i da oni su prošli golgotu, logore, zatvore, mučenja.

On ističe da je nakon talasa povratka, obnova crkava i domova ljudi išla paralelno.

- To su ljudi koji zavređuju posebnu pažnju i posebnu zahvalnost jer u to vrijeme povratak nije bio popularan, ni podržan od političkih struktura. Ljudi koji su odlučili da se vrate imali su hrabrost i viziju za životom. To se pokazalo dobrim. Danas imamo čitavu jednu generaciju koja je ovdje stasala, obnovila svoj život. Mnoga djeca su se rodila ovdje i to je najveća satisfakcija. Obnova manastira ne bi bila ništa da nije bilo povratka i obnove zajednice - poručio je iguman manastira Žitomislić.

Manastir Žitomislić je u današnjem obliku sagrađen 1566. godine kao zadužbina čuvene vlastelinske porodice Miloradovića. Postoje podaci da je tada manastir obnovljen, što znači da je pravoslavni hram na tom mjestu postojao još ranije.

Takve pretpostavke potvrđene su prilikom rekonstrukcije manastira kada su obavljena i arheološka istraživanja . Od svog osnivanja 1566. godine, manastir Žitomislić sa crkvom posvećenom Svetom Blagoveštenju imao je veliki značaj u crkvenom i kulturnom životu Srba ovog kraja, ali i cijele Hercegovine.

U junu 1992. godine, hrvatske snage su zapalile i minirale manastir. Crkva, konaci i pomoćni objekti su eksplozivom bukvalno sravnjeni sa zemljom. Na sreću, zbirka ikona i drugih umjetnina i dragocjenosti prije razaranja je sklonjena i sačuvana, a danas je vraćena u manastir i čini stalnu postavku Muzeja manastira Žitomislić.

Radovi na obnovi su počeli 2002, a tokom naredne tri godine cijeli manastirski kompleks je u potpunosti rekonstruisan prema svom prvobitnom izgledu.

Novac za obnovu dali su ugledni Srbi iz dijaspore i drugi humani ljudi. Vaskrsenju Žitomislića i njegovom osvećenju koje je 15. maja 2005. godine obavio njegova svetost patrijarh Pavle, prisustvovalo je nekoliko hiljada vjernika iz Hercegovine, te brojne ugledne zvanice.

Manastir je ponovo duhovni stub Srba u dolini Neretve i omiljeno mjesto za brojne hodočasnike i turiste.