Banjalučanin Marko Koljančić, nakon pet godina provedenih u Sjedinjenim Američkim Državama vratio se u rodni grad i započeo vlastiti biznis otvorivši nekad kultnu kafanu, koja godinama nije radila. Kao bivši gimnazijalac, često je bio u malom kafiću „San Siro“, u blizini banjalučke Gimnazije, koja je među srednjoškolcima imala poseban status i zato je, kaže Marko za BL portal, baš ona bila njegov “biznis izbor”.
Kod kuće je, ipak, najljepše – tako Marko, na početku svoje priče o američkom putešestviju, objašnjava zašto je od Atlante stigao do svoje kafanice.
“Još 2017. godine sam otišao u Ameriku, tačnije u Atlantu u državi Džordžija. Otišao sam turistički, sa namjerom da se ubrzo vratim, međutim, ispala mi je dobra ponuda za posao pa sam odlučio da ostanem tamo”, priča Marko za BL portal.
Ta primamljiva ponuda koja ga je natjerala da ostane sa druge strane okeana ticala se kamionske industrije.
“Dobro sam se snašao, počeo sam kao dispečer, i na kraju smo došli do toga da vodimo kompaniju“, objašnjava Marko i dodaje da je mogućnost zarade u SAD neuporedivo veća nego u Banjaluci, iako je i ovdje, kaže, imao dobar posao.
Što se Amerike tiče, iskoristio je vrijeme i za putovanja i posjetu velikim sportskim događajima.
„Putovao sam mnogo, posjetio sam Njujork, Majami i Karibe, a bio sam i na NBA utakmicama, kao i na finalu grend slem US Open-a“, prisjeća se on.
Ipak, izgleda da je ljubav prema Banjaluci, porodici i prijateljima bila jača od svega, i zato je Marko uradio ono što je mnogima nezamislivo kad se jednom „dočepaju“ zapada.
„Mlade najčešće privlači količina novca koja se može zaraditi tamo i ona jeste neuporedivo veća nego ovdje. Radnik sa prosječnom platom tamo zaradi oko 80 hiljada dolara godišnje, ali su i troškovi života mnogo veći. Sa druge strane, ovdje je sve opuštenije, prisnije, bliže. Tamo ako ćete u park, morate sjesti u auto. Šta god da želite da uradite treba vam bar pola sata vožnje, a ovdje sam sebi kupio bicikl, pa obiđem čitav grad za 20 minuta“, objašnjava on i dodaje da infrastruktura u Banjaluci, kao što su bolnice ili parkovi, ne zaostaju za američkim.
Odluku za povratak u rodni grad olakšala je i mogućnost rada od kuće, pa tako posao koji je obavljao u Americi sada radi iz “svoje fotelje” u naselju Lauš.
Osim toga, u Banjaluku se vratio sa još nekoliko biznis ideja, od kojih je jednu već sproveo u djelo.
„Zajedno sa kolegom sa kojim sam bio u Americi, a takođe i u gimnaziji, odlučio sam da otvorim našu legendarnu kafanu kod Gimnazije u koju su išle generacije i generacije srednjoškolaca. Sada, ako pogledate, ovakvih kafana je u Banjaluci sve manje, otvaraju se samo nekakvi koncept barovi koji prodaju pomfritiće i gluposti“, smatra Marko koji vjeruje da je njegova kafana zadržala stari duh – u njoj nema rezervacija i svi su isti, bili domari ili doktori.
Nakon iskustva u Americi, tvrdi da se ne kaje zbog povratka u Banjaluku, koja mu se danas čini drugačija od one koju je napustio prije više od pet godina.
„Danas vidim da su se otvorile mnoge mogućnosti za mlade ljude, kakvih do sada nije bilo, perspektiva je velika“, smatra naš sagovornik.
Zato mladima savjetuje da slijede njegov primjer i vrate se, kako bi, kako kaže, svi zajedno gradili Banjaluku.