"To je bilo više nego što je Bihać poslije Drugog svjetskog rata uopšte imao stanovnika što nam govori da je u Bihaću prije Drugog svjetskog rata većinsko stanovništvo bilo srpsko. Ono što nije završeno tada očigledno je završeno 92. Danas imamo RS kao jedini garant da nam se takve stvari neće dešavati da nikada više neće ubijati naš narod", kaže izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Radovan Kovačević.

Danas u Bihaću živi 60-ak Srba. Samo dvoje djece ide na pravoslavnu vjeronauku. 

"Stradao je srpski narod samo iz jednog naroda jer su Srbi i pravoslavci. Nažalost, za ovo se stratište nije znalo dugo poslije Drugog svjetskog rata. Zbog ideje bratstva i jedinstava ovo je htjelo da se zaboravi i to je praktično bio drugi zločin nad ovim nevinim stanovništvom", kaže Milan Torbica, savjetnik u Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite.

Ono što zastrašuje i zabrinjava je i odnos lokalne vlasti prema ovom strastištu. Garavice su zapuštene.

Kako se gradske vlasti Bihaća odnose prema ovom spomen kompleksu najbolje govore i hrpe smeća na svbakom koraku. I to nije sve, prije dvije godine ovdje su htjeli da snimaju muzički spot. 

Uz smeće, poruke na spomenicima kojima tamo nikako nije mjesto. 

"Ne damo da preko kostiju preko ovog podzemnog grada u kome ima 14 i po hiljada nevino pobijenih ljudi, sade, šenluče, vesele se, nego da dostojno obilježimo dan sjećanja na nevine žrtve", kaže Nebojša Kuštrinović, predsjednik Odbora "Garavice 1941" 

One ne smiju da budu zaboravljene. Poruka je jasna. 

"Ko god zaboravi svoju istoriju, ponavljaće nam se, znate", kaže Uglješa Stojčević.

Garavice moraju da postanu dio kolektivnog pamćenja, a ne sjećanje od dana do dana. Pretvoriti to stratište u smeteljište mogu samo oni koji danas pravdaju ono što se nekada desilo, jedna je od poruka.