Šumarak uz magistralu koja povezuje Prijedor i Kozarsku Dubicu. Na prvu, kao i svaki drugi. Međutim ovaj je, itekako, poseban.
Milića Gaj, mjesto gdje je prije 79 godina krenuo ustanak naroda Potkozarja u Drugom svjetskom ratu. Svjedoci tog vremena pričaju da se, u poratnim godinama, a u slavu podizanja ustanka, ovdje okupljalo više od 30 hiljada ljudi.
Ko nije čuo za Milića Gaj nije iz Potkozarja ili je bježao sa časova istorije, često se šale u Prijedoru. Šale nema kada je značaj ustanka u pitanju. Ko zna koliko bi još naroda postradalo da nije donesena odluka da se suprostavi okupatoru, priča Veljko Rodić, predsjednik prijedorskog SUBNOR-a. Žali za vremenima kada se Dan ustanka masovno proslavljao. Nekada je, priča, to bio jedan od najvećih praznika.
"Sjećam se, imao sam deset godina, 1952. u Milića Gaj je došao drug Tito i držao govor i otkrio spomenik pilotima Franji Kluzu i Rudi Čajavecu. Tada je dva dana prije narod išao pješice iz sela, preko šuma, po makadamskim putevima, samo da vidi Tita i da budu prisutni. Ja sam u Milića Gaju bio na zboru mnogo puta i znam po tri četiri kozaračka kola igraju se i pjevaju", rekao je Veljko Rodić, predsjednik SUBNOR-a Prijedor.
Danas to nije tako ali to ne znači da tekovine narodnooslobodilačke borbe treba da nagrize zub vremena. To nikako ne smije da se desi, kaže Rodić i poručuje da značaj 27. jula
mora da se prenosi budućim generacijama. Podsjeća da na to obavezuju i velike žrtve - svaki peti stanovnik Potkozarja stradao je. Dubica je bila posebno pogođena.
"Preko 60 hiljada ljudi je završilo u logorima u Jasenovcu, i moja porodica, oba djeda, partizanski komandanti, tamo su ubijeni, otac, majka, ujak i tetka, svi su ostali siročad i dati hrvatskim porodicama. Mislim da su to stvari koje nikada ne smiju da budu zaboravljene i koje moraju da budu kroz istoriju spominjane", istakao je Radenko Reljić, načelnik Kozarske Dubice.
Slične poruke biće poslate i sutra iz Knežice. Na partizanskom groblju skromno će biti obilježen 27. juli, polaganjem cvijeća.