Talas oslobodilačke borbe se proširio na čitav Nevesinjski kadiluk i prerastao u nevesinjski, a potom u Bosansko-Hercegovački ustanak. Potomci su ponosni.

"I uvijek kada dođem ovdje gdje su kolijevke i grobovi mojih predaka osjećam se počastvovano, osjećam se ponosno, veličanstveno. Tome doprinosi to što Republika Srpska brižljivo njeguje tradiciju i kulturu sjećanja na istorijske događaje i zaslužene ličnosti", Nataša Gligorić, praunuka harambaše Pere Tunguza. 

Nevesinjska puška tada je promjenila sve. Ali sloboda nije dugo trajala. Puška se ponovo oglasila u januaru 1882. godine protiv Austrugarskog neprijatelja. Treću put se isto ponovilo 1941. godine u selu Drežanj. 

"Nevesinjska puška je inspiracija mnogima. Mislim da je inspiracija nama danas i mislim da je inspiracija bila i ljudima koji su od 1992. do 1995. godine branili Hercegovinu i Nevesinje i po prvi put sa ovu stranu Drine stvorili srpsku državu", istakao je Milenko Avdalović, načelnik Nevesinja.

Nevesinjska puška nije značila samo slobodu, ona i danas mnogo znači. Čin na koji su se tada odlučili hrabri Hercegovci i danas je svjetao primjer svekolikom srpskom življu.

"Veličina ustanka 1875. 1882. i 1941. na ovom prostoru je upravo što je dao snagu i ohrabrio srpski narod i na neki način trasirao put srpskom narodu da samo postoji jedan način, a to je način ustanaka i borba protiv okupatora", istakao je Milenko Savanović, ministar rada i boračko-invalidske zažtite RS. 

"Ja ne odvajam Nevesinjsku pušku od svih oslobodilačkih srpskih ratova jer se radi ustvari o istom, a to je vjekovna borba srpskog naroda da ostane i opstane na svojim ognjištima", istakao je Dušan Miletić, predsjednik Predsjedništva BORS-a.

Nevsinjskim selom Krekovi danas su odzvanjale poruke o jedinstvu i slozi. 143. godine od Nevesinjske puške obilježene su parastosom, a vijence na spomen obilježju položile su brojne delegacije.