Paroh livanjski Predrag Crepulja rekao je da je Božana Lalić živjela mučeničkim životom, ali punim praštanja jer je ostala u Livnu i poslije toga što je preživjela, a ostala je i u ovom posljednjem ratu.

Prema njegovim riječima, ljubav prema rodnoj grudi bila je jača od svega.

- Boja je bila posljednji živi svjedok preživljenog pakla 1941. godine. U jami Ravni Dolac je provela više od mjesec dana - rekao je sveštenik Crepulja Srni.

Јezivi zločin dogodio se 30. jula 1941. godine kada su ustaše u jamu Ravni Dolac, duboku 48 metara, bacile 218 živih Srba - žena i nejači iz porodica Bačković, Bošković, Gligić, Erceg, Lalić, Kozomora, Stojić, Vulić. Preživjelo ih je 14 - jedan dječak i 13 žena i djevojčica, među kojima i tada dvanaestogodišnja Boja.

Bez hrane i samo zahvaljujući kapima vode uspjeli su da u jami prežive 42 dana. Čobani su čuli njihovo dozivanje, a izvukle su ih komšije Hrvati koji u zlodjelu nisu učestvovali.

Posmrtni ostaci u jami umorenih izneseni su tek poslije pola vijeka, 9. juna 1991. godine, i sahranjeni u kripti spomen-kapele posvećene Ognjenoj Mariji u porti Crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Livnu.

U potresnoj ispovijesti Budi Simonoviću za knjigu "Ognjena Marija Livanjska", Boja je ispričala sve detalje strašnog zločina od kojeg se dugo oporavljala, a pridigla se tek u januaru 1942. godine.

Život je tekao dalje, udala se i rodila kćerku, ali 80 godina i 24 dana nosila je Boja ožiljke od ustaških rana na tijelu, a za one u duši koje nikad ne zacijele, samo je ona znala.

Tokom posljednjeg rata Boja je sve vrijeme sama živjela u svojoj kući u Guberu.