Ima Prijedor mnogo uspješnih mladih ljudi koji su se razišli po velikom svijetu i u raznim oblastima drugima prenose svoje znanje i usavršavaju ga. Jedan od njih je i tridesetogodišnji Stefan Jović, koji je čistom desetkom studije medicine završio u Moskvi.
Odlučio se da specijalizira psihijatriju i kao najbolji student od 1600 stranaca u svojoj klasi, Stefan je nakon specijalizacije u velikoj Moskvi posao dobio za dva minuta. Pomaže drugima, što mu je oduvijek i bila životna želja.
Jović je medicinu završio u Moskvi, specijalizirao psihijatriju i kao student sa svim desetkama u tom velikom gradu lako našao i posao.
Ali nije bilo lako doći do svega toga. Uspjeh dođe na kraju, a prije toga treba savladati mnogo problema i prepreka. Treba savladati i samoga sebe.
„Negdje od dvanaeste godine htio sam da pomažem ljudima, tako da je medicina bila put kojim sam odlučio da pođem. Dobio sam stipendiju Ruske federacije i 2012. godine otišao u Moskvu. Pošto nisam znao jezik, u Rostovu na Donu nešto manje od godinu dana učio sam ruski. Studiranje i učenje nisu mi bili problem. Problem je bio navikavanje na novu i veliku sredinu, na tempo života u velikom gradu, koji nosi mnogo stresova. Valjalo se priviknuti i na klimatske uslove, koji su u Moskvi malo suroviji nego kod nas. I da vam kažem, apsolutno sve nije išlo po planu. Bilo je tu dosta snalaženja, ali srećom bilo je ljudi koji su bili voljni da pomognu, da se snađem. To je neki taj proces koji mora da se prođe i jedan period privikavanja, koji je kod mene trajao otprilike dvije godine i koji je bio mnogo teži od procesa studiranja, od samog učenja”,prisjeća se Stefan studentskih početaka i velike Moskve i Rusije.
Stefan kaže kako je najteže bilo u prvoj godini studiranja, kada je u pojedinim kriznim trenucima pomišljao da se vrati. Ali na sreću i svoju i svih onih koji su vjerovali u njega, sve je krize savladao i danas radi ono što voli i zašta se školovao.
Pored specijalizacije iz oblasti psihijatrije, njegov primjer je dobar pokazatelj i putokaz kako mladi ljudi mogu uspjeti i u dalekom svijetu ako ispred sebe imaju jasno precizirane ciljeve i u sebi izgrađenu odlučnost da do tih ciuljeva dođu i kada su putevi do njih i preprekama zidani.
ZAVIČAJ JE DIO ČOVJEKOVE DUŠE
Stefan kaže da još neko vrijeme planira da ostane u Moskvi, da stekne nova znanja i iskustva, a onda da se vrati u zavičaj.
Naglašava da zavičaj ima posebnu dimenziju i mjesto u čovjekovoj duši i psihologiji i da je njegova velika želja da baš tu, u svom zavičaju, pruži pomoć ljudima kada im je potrebna.
Baš onako kako je kao dvanaestogodišnjak prvi put počeo sanjati svoje malene snove da će jednog dana kada odraste pomagati ljudima, kojima je životnim tokovima i udarcima sudbine, narušeno mentalno i fizičko zdravlje. Stefan je bio razočaran kada je trebalo više od pola godine da mu u Beogradu nostrifikuju diplomu.
MOSKVA JE SKUPA, NAŠA HRANA BOLjA
Stefan kaže da se program studiranja, odnosno specijalizacije malo razlikuje od našeg, pogotovo u trajanju, ali dodaje da je jedna naučna baza i da su bolesnici i pacijenti svugdje isti. Na pitanje da li je Moskva skup grad za život Stefan odgovara: „Što se tiče stanovanja, dosta je skupo, mada su režije prilično jeftine, mnogo jeftinije nego kod nas.
Uglavnom, standard je u Moskvi visok, za nas je dovoljno skupo i potreban je takođe jedan period vremena da prođe da čovjek nauči gdje šta treba da kupuje, odakle da nabavlja određene proizvode. Mi smo navikli na dosta kvalitetnu hranu, koje u Rusiji nema baš tako mnogo”, prenosi Kozarski.com.
