Neko kod doktora, neko u kupovinu, neko na posao, tek u Šamcu svi putuju biciklom. Stevan Aranđić, već decenijama dvotočkašem dolazi na radno mjesto. Samostalni je saradnik u Odjeljenja za boračko ivalidska pitanja opštine Šamac.
"Može me spriječiti samo bolest i izuzetno loše vrijeme kada ja idem pješke, automobil koristim baš za relacije neke duže, ne zato što mi je žao potrošiti gorivo, volim bicikl i najljepše se osjećam na biciklu“, kaže Stevan Aranđić.
Parkira ga uz zgradu opštine i nije jedini. Desetak kolega istim prevoznim sredstvom dolazi na posao. I patronažne sestre do pacijenata idu biciklom. Tu ljubav dijeli i radnik Pošte. Tri kilometra u jednom pravcu svakodnevna je relacija Slavka Čelikovića.
"Ovdje sjedim čitav dan i kad čitav dan čovjek sjedi, takvo je radno vrijeme, dobro dođe relaksacija“, kaže Slavko Čeliković.
Bicikom se relaksira i mlado i staro, muškarci i žene. Mnogi imaju i automobil i vozačku, ali za volan rijetko sjedaju.
“Imam ja vozačku ali ne vozim auto već duže. Nekao mi ovo bolje zdravije, i radi okoline“, kaže Snježana.
"Redovna vožnja, jutarnja, jutro je bicikl, poslije podne pješaka, svaki dan, zdrav život“, kaže Sead.
Grad je mali pa možemo svuda stići biciklom, šale se Šamčani. Bicikl voze od malena i to im je kažu tradicija. Ponosni su na nju, kao i na činjenicu da su ekološki osvijšteni.
