Savčić je naglasio da se na Trebeviću 28. avgusta 1995. godine nisu nalazili minobacači 120 milimetara Vojske Republike Srpske (VRS) jer su 12. na 13. avgust upućeni u zonu odgovornosti Hercegovačkog korpusa.

""Markale dva" su izmišljen slučaj i Srbi su ponovo neopravdano optuženi za nešto što nisu počinili", rekao je Savčić novinarima na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Republici Srpskoj.

On je naglasio da je NATO počinio krivična djela ratnog zločina koja se ogledaju u korištenju zabranjene municije u sredstvima ratovanja, te upotrijebio prekomjernu silu.

"Čin dejstva NATO avijacije po snagama VRS je neprijateljski akt. Stavio se na stranu naših neprijatelja u najtežem trenutku za srpsku vojsku. Bili smo napadnuti od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. To ne smijemo zaboraviti, moramo pamtiti i mi i naša pokoljenja", rekao je Savčić.

Savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, koji je bio pripadnik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, kaže da su položaje srpske vojske, osim aviona, tukli i minobacači i haubice sa svih strana.

"To je bio pravi pakao, a neprijatelj je očekivao da će na taj način doći do egzodusa Srba. Međutim, vidjeli su odlučnost srpskog naroda da će ostati na ovim prostorima. NATO, koji je, prije svega, osiromašenim uranijumom gađao civile, napravio je pravu katastrofu. Suprotstavila im se Vojska Republike Srpske, za šta joj treba odati svaku počast", naveo je Tomić.

Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica istražio je šesnaestodnevno NATO bombardovanje Republike Srpske i objavio u publikaciji "Namjernom silom na Republiku Srpsku", u kojoj su utvrđeni uzroci i posljedice bombardovanja.

"Na osnovu tog istraživanja mogu reći da je ovo jedno od najtužnijih perioda novije srpske istorije jer, osim direktnih posljedica, a to je najmanje 50 ubijenih i više od 120 ranjenih vojnika i civila, imamo i indirektne posljedice", istakao je direktor tog centra Milorad Kojić.

On je naveo da su među indirektnim posljedicama odsječene srpske glave na ozrensko-vozućkom ratištu, gdje je NATO u koordinaciji sa takozvanom Armijom BiH i hrvatskom vojskom u zapadnom dijelu Krajine koordinisano izvodio akcije napada na srpsku nejač i vojnike.

U ime stanovnika Istočnog Sarajeva, počast stradalim nakon NATO bombardovanja, a posebno porodici Galinac, odao je predsjednik Skupštine grada Miroslav Lučić, koji je iznio stav sarajevskih Srba da ne žele da Srpska uđe u NATO.

"Ono što su uradili prije 25 godina dovoljan je razlog da NATO nikada ne dođe na prostor Republike Srpske, a siguran sam da svi Srbi imaju takav stav", naglasio je Lučić i dodao da je održano više tribina o temu posljedica od osiromašenog uranijuma.

On je izrazio očekivanje da će vlade Republike Srpske i Srbije učiniti konkretne poteze u skladu sa direktivama komisije koja obrađuje ovu oblast, na čelu sa ljekarom Danicom Grujičić.

Lučić je naglasio da će grad Istočno Sarajevo iz budžeta izdvojiti 50.000 KM za izradu projekta spomenika koji će biti posvećen žrtvama NATO bombardovanja, izrazivši nadu da će im se u tome pridružiti lokalne zajednice koje su direktno bile izložene bombardovanju, kao i Vlada Republike Srpske.

U zločinačkom NATO bombardovanje Republike Srpske, koje je počelo 30. avgusta 1995. godine u 2.12 časova i trajalo do 14. septembra, stradalo je više od stotinu nedužnih civila.

Na položaje Vojske Republike Srpske, NATO avijacija bacila je ukupno 1.026 bombi, od čega 708 vođenih, a ukupna težina bačenog eksploziva iznosila je oko 10.000 tona.

Vazdušne udare vršili su borbeni avioni osam država članica NATO-a: SAD, Velike Britanije, Francuske, Holandije, Španije, Turske, NJemačke i Italije.

Povod za NATO agresiju bila je eksplozija na sarajevskoj pijaci Markale, 28. avgusta 1995. godine, za koju su optuženi Srbi iako je u izvještaju nezavisne komisije iz tog perioda navedeno da "ne postoje jasni dokazi da su granate došle sa srpskih položaja", što je potvrdio lično i Jasuši Akaši, tadašnji izaslanik generalnog sekretara UN za Balkan.

Prema odluci Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, koja je donesena u 18. marta prošle godine, kao Dan sjećanja na žrtve NATO bombardovanja u Srpskoj određen je 9. septembar.

Taj datum odabran je u znak sjećanja na dan kada su u NATO bombardovanju ubijeni brat i sestra Radmila i Radenko Galinac iz naselja Grlica, u Vojkovićima. Brat i sestra Galinac bili su među prvim žrtvama NATO agresije - njih je 9. septembra 1995. godine na srušenom mostu u naselju Semizovac, kod Sarajeva, ubio pilot NATO avijacije.

Inicijativa za obilježavanje Dana sjećanja na žrtve NATO bombardovanja pokrenuta je u Andrićgradu 26. avgusta 2018. godine na prijedlog Srne.