Prethodno je izveden komemorativni program, a delegacije su položile cvijeće kod centralnog spomenika u Kravici podignutog za 3.267 Srba iz regije Birač koji su poginuli u odbrambeno-otadžbinskom ratu.

Cvijeće je položio izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika Republike Srpske Boško Tomić, pomoćnik ministra rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radomir Graonić, brojne opštinske, regionalne i republičke delegacije organizacija proisteklih iz rata, te načelnici opštine Bratunac Nedeljko Mlađenović i Srebrenice Mladen Grujičić.

Tomić je rekao da istina o srpskoj borbi i stradanju teško prodire u svijet i da se stalno mora podsjećati na žrtve koje je srpski narod dao za slobodu u proteklom ratu u BiH.

"Moramo stalno ukazivati na nepravdu koju je Zapad nanio srpskom narodu i boriti se za istinu. Sreća je da u posljednje vrijeme sve više poznatih ličnosti i stručnjaka u svijetu počinje da shvata karakter rata u BiH, što dovodi do širenja istine da su sva tri naroda stradala, da su i Srbi žrtve, a ne samo muslimani kako je zapadni svijet tumačio", rekao je Tomić.

On je istakao da objavljivanje britanskih dokumenata o Srebrenici pokazuje da su Srbi neopravdano osuđeni za nešto što nisu počinili i da se mora nastaviti borba da se ta nepravda barem djelimično ispravi.

Graonić je rekao da se mora nastaviti sa dokazivanjem istine o karakteru rata u BiH i velikim srpskim stradanjima, posebno u Podrinju, za koja niko nije odgovarao, a riječ je uglavnom o civilnim žrtvama.

"Ta borba za pravdu i prenošenje sjećanja na mlađe generacije o srpskoj borbi i stradanju za slobodu mora biti stalni zadatak institucija Republike Srpske", rekao je Graonić.

Načelnik opštine Bratunac Nedeljko Mlađenović pozvao je prisutne da ne zaboravljaju žrtve iz Kravice i sve one koji su dali živote za Republiku Srpsku.

On je istakao da je Srpska garancija slobode srpskom narodu sa lijeve strane rijeke Drine.

Predsjednik opštinske Boračke organizacije Bratunac Zoran Gvozdenović rekao je da ohrabruje objavljivanje britanskih dokumenata koji pokazuju da nije bilo planiranog zločina u Srebrenici, ali da je sramota što za srpske žrtve sa ovog područja niko nije i izgleda ni neće odgovarati pred Sudom BiH.

"Međutim, najteža je Božija kazna koja uvijek stigne one koji su počinili zločine", rekao je Gvozdenović.

Tonka Milošević iz Kravice, kojoj je ubijeno više članova porodice, kaže da teško može da opiše kako je izgledalo božićno jutro u Kravici 1993. godine.

"Pucalo je sa svih strana. Nekako se formirao zbjeg i krenuli smo kroz smetove prema Drini. Bilo je i ranjenih i djece u koloni koja se sporo kretala, ali smo nekako prešli brda i stigli do Drine odakle smo evakuisani u Srbiju i tako se spasili", prisjeća se Miloševićeva.

Radmila Nikolić, koja je izgubila supruga, brata i još deset članova porodice u Kravici prije 26 godina, prisjeća se napada na ovo selo.

Ona kaže da se pucalo sa svih strana i da su muslimanski vojnici, kada su vidjeli da grupe civila bježe, dobili naredbu da obustave pucnjavu i štede municiju i da civile hvataju žive i kolju.

Nikolićeva je naglasila da su članovi porodica ubijenih Srba izgubili povjerenje u rad pravosuđa BiH.

"Dosta je igre sa našim strpljenjem. Takvo pravosuđe nam ne treba i treba ga ukinuti, a zločince će stići Božija kazna", poručila je Miloševićeva.

Etničko čišćenje Srba započeto u aprilu 1992. godine i uništavanje svega što je srpsko, muslimanske snage iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile su tokom cijele 1992. i početkom 1993. godine.

Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca, Orićeve snage su svoj ratni pohod nastavile 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upale u Kravicu i ubile 49 Srba, ranile 80 srpskih civila i vojnika, a sedam ih je nestalo, od kojih pet još nije pronađeno.

Na Božić je selo opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice. Uništeno je oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata.

Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini, izbjegavši sigurnu smrt prelaskom u Srbiju. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.

Od početka rata do sredine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.

Zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici. Zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.

Ta praksa nije prekinuta ni nakon proglašavanja Srebrenice zaštićenom zonom UN kada je trebalo da bude demilitarizovana, ali do toga nije došlo.

Od pedesetak Srba koji su početkom rata ostali u Srebrenici lojalni muslimanskoj vlasti, preživjela je samo jedna starica, dok je druga starica Ivanka Mirković u julu 1995. godine nađena zaklana na kućnom pragu. Većina nestalih još nije pronađena, niti je ko odgovarao za ove zločine.

Jedinice Nasera Orića odmah na početku rata protjerale su i poubijale srpsko stanovništvo iz Srebrenice i obližnjih sela Dugo Polje, Pećišta, Kovačice, Gostilj, Gniona, Osredak, Viogor, Studenac i još nekih.

Nakon toga su počeli upadi u nešto udaljenija srebrenička i bratunačka sela Ratkovići, Brežani, Magašići, Zagoni, Zalazje, Sase, Biljača, Fakovići, Bjelovac, Sikirić, Podravanje pa sve do upada i masakra u Kravici 7. januara 1993. godine i Skelanima 16. januara iste godine.

U Kravici i Skelanima je tada ubijeno 114 Srba od kojih je više od polovine bilo civila.

Po proglašavanju Srebrenice zaštićenom zonom UN, umjesto demilitarizacije nastavljeni su upadi iz te enklave u srpska sela i, izuzimajući tri sela uz Drinu, uništena su sva ostala srpska sela na području srebreničke i veliki broj sela u bratunačkoj i milićkoj opštini /više od 100 sela/, a jedinice Nasera Orića ubile su oko 3.000 Srba od kojih više od polovine civila.

Napadi i masakri najčešće su izvođeni na velike pravoslavne praznike, kao što su Božić, Petrovdan, Đurđevdan i drugi.

Nakon rata niko nije odgovarao ni za jedan zločin počinjen nad srpskim stanovništvom u Srednjem Podrinju, pa ni za ovaj počinjen na Božić u Kravici.

Porodice poginulih i srpski narod je ogorčen zbog nepravde koju sprovodi pravosuđe BiH, ignorišući srpska stradanja.

Ni optužnicom prema kojoj je suđeno Naseru Oriću u Sudu BiH nije bio obuhvaćen zločin u Kravici, kao ni ostali počinjeni nad Srbima u Srednjem Podrinju.

Za zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju osuđena su samo dvojica muslimanskih vojnika i to za tri pojedinačna ubistva.