"Mladenci su najprije spavali na kijeru", kaže Dragica Tomić.

Tako Čečavci pamte neka druga vremena. Kijer je samo jedan u nizu onog što žele otrgnuti od zaborava. Priče o ljudima, specifičnoj narodnoj nošnji ovog, čečavskim kolima, sve to svoje mjesto će naći u dokumentarnom filmu o najvećem selu bivše Jugoslavije. Snimanje je već počelo.

Od obuće, do odjeće, sve se radilo ručno. Ta vremena pamte još samo najstariji stanovnici sela. Kada njih više ne bude, kažu, bar kroz dokumentarni film, ostaće trag o jednom narodu i vremenu. 

Čečavci drže do tradicije. U selu se još igraju i sviraju izvorna čečavska kola. 

"Imamo nasu čečavsku bruđu, sitnica, osmerac, imamo četverac, osmerac, imamo bekriju, staro čečavko kolo ja sam to zapamtio , imamo macino kolo, zavrzlamu, imamo ciganjkusu", kaže Boško Tomić iz Čečave.

Sve to njeguju u čečavskom Kulturno-umjetnickom drustvu „Dušan Stanković“. Upravo oni i stoje iza dokumentarnog filma o tom kraju. 

"Ovom prilikom i pozivam, ne samo koji su članovi KUD-a, sveštenici, domaćini, koji imaju nešto od starina sačuvano mi ćemo doći da snimimo sve što se može snimiti, da se ne zaboravi", poručuje Nataša Mastilović, predsjednik Kulturno umjetničkog društva "Dušan Stanković" iz Čečave.

Čečavci su ranije započeli još jedno snimanje. Prekinuo ih je virus korona. I taj projekat, pod nazivom „Sa Dušanom kroz vrijeme“, će završiti. U međuvremenu, vrijedno rade i na snimanju dokumentarnog filma čija je premijera planirana do kraja ove godine.