Umjesto najljepših školskih uspomena, iz učionice u kojoj je naučila prva slova, Jelena Gačanin nosi najveće traume. Imala je osam godina kada je škola postala logor za Srbe. Jelena je imala osam godina kada je, sa majkom, tamo odvedena. Zajedno sa drugarima i sugrađanima proživljavala je najgore trenutke.
"Dešavale su se strašne stvari, zlostavljanje, tuča, izgladnjivanje, silovanja. Ja sam to ispod klupe, kao djevojcica sa još nekolicinom djece, sve gledala. Nisam tada znala šta je to, ti krici i to mi nisu djelovali normalno, naravno, pa sam pitala ljude oko sebe šta se dešava, nisu mi u tom trenutku rekli pravu istinu, bez obzira što nisu, ja sam vremenom shvatila šta je to tada bilo", rekla je Jelena Gačanin.
Radovan Kuljanin je ranjen odveden u logor i mučen.
"1992. godine sam na području Bradine i zarobljen i tada sam odveden u logor u Čelebić, gdje sam proveo nekih nepunih godinu dana. Znači bez liječenja, bez previjanja, bez ikakve medicinske pomoći", rekao je Radovan Kuljanin.
Od 48 nenaoružanih srpskih civila, koje su ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga, šest je rođaka Zorana Kuljanina.
"Ovdje su mi prije 31 godinu stradali brat, stric, njegova dva sina i dva rođaka od tetke, kao i ostala mnogobrojna rodbina, komšije i prijatelji. Vežu me tužne uspomene na taj dan kada se to desilo i tako. Pravda nikad nije zadovoljena i teško da će se ikad zadovoljiti", rekao je Zoran Kuljanin.
Preživjeli raseljeni Srbi iz Bradine svake godine u maju dolaze da bi odali počast stradalima u obnovljenu Crkvu Vaznesenja Gospodnjeg, na mjestu gdje je sada spomen-obilježje, a gdje je ranije bila masovna grobnica. Najstarija žrtva bila je 85-godišnja Paula Vukosava, a najmlađa 11-godišnji Srđan Žuža.
