Ovaj dan kada je Krstitelj stradao vjernici provode u molitvi, uzdržavanju i strogom postu. U našem narodu ovaj praznik ima dugu tradiciju i spada u grupu velikih praznika, koji se posebno poštuju. Izbjegava se bilo kakav rad, kako napolju, tako i unutar kuće. Na današnji dan cijela porodica posti, a narod se okuplja u hramovima na liturgiji.

Rasprostranjeno je vjerovanje da se na ovaj dan ne jede i ne pije ništa što je crveno, jer to podseća na prolivenu krv Jovanovu. Iz istog razloga ne treba uzimati nož u ruke. Vjeruje se, da na ovaj praznik, ne treba jesti ništa iz tanjira, niti sa tacne, a vjernici se ne vesele i ne slave. U nekim krajevima vodi se računa da zbog napretka djece, mališani nikako na ovaj dan ne jedu paradajz, breskve, jabuke i bilo šta drugo crvene boje.

Ovaj dan, svrstan među slave, podsjeća na smrt Svetoga Jovana, Proroka, Preteče i Krstitelja, pogubljenog po naređenju cara Iroda Agripe, a po želji njegove žene Irodijade.

Irod Antipa, sin Iroda Starijeg, koji je ubio novorođenčad vitlejemsku u vrijeme rođenja Isusa Hrista, bio je vladar Galileje i Pereje u vrijeme propovedi Isusa Hrista i Jovana Krstitelja. Irod je bio oženjen kćerkom arapskog kneza Arete.

Irod je tjerao svoju zakonitu ženu i uzeo sebi za ljubavnicu Irodijadu, ženu svog brata Filipa, koji je još bio u životu. Protiv ovog bezakonja ustao je Jovan Krstitelj i pred svima napao Iroda i Irodijadu. Vladar nije dozvoljavao da iko govori protiv njega, Sveti Jovan se ubrzo našao u tamnici. Za vrijeme jedne zabave u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj, pred gostima je igrala Salomija, kćerka Irodijadina i Filipova.

Pijani Irod, zanesen vatrenim plesom, obećao je igračici da će joj dati šta god da traži, a ona je, na nagovor majke, zatražila glavu Jovana Krsitelja na tacni. Irod je naredio da se Jovan Krstitelj posječe u tamnici i njegova glava donesena je na tanjiru. Učenici Jovanovi preko noći tajno su uzeli učiteljevo tijelo i sahranili ga u Sevastiji. Glava svetiteljeva, zakopana je posebno, na tajnom mjestu. Kasnije je prenijeta u Jerusalim, a u vrijeme vizantijske carice Teodore čudotvorna Krstiteljeva glava prenijeta je u Carigrad.

Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pašu, odnosno uoči Uskrsa. Međutim, praznovanje 11. septembra ustanovljeno je zbog toga što je tog dana osvećena crkva koju su podigli na njegovom grobu u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena.