Ovo nam je posljednja šansa, da Mikiju pomognemo, jer po riječima doktora, Miki ima veliku šansu da živi kvalitetniji i zdraviji život. Najteže od svega nam je skupiti novac, koji je za našu porodicu nedostižan. Miki pije dosta lijekova i vitamina koje poručujemo iz inostranstva. Dobio je još osam novih lijekova da pije, ali više nemamo novca.
Ovo su riječi Danijele Rabrenović, majke Milana Rabrenovića (21) koji se godinama nosi sa autizmom, ali nažalost i brojnim pridružnim bolestima.
Milanu su pored svojih bolesti, nažalost pronađena i tri virusa na debelom crijevu, koji su mu uzrokovali ovo stanje, teško psihičko i fizičko, zbog toga, kako kaže majka Danijela, na liječenje matičnih ćelija ne mogu da krenu dok viruse i tešku alergiju koju ima ne izliječe.
Do sada su dali preko 2.000 evra za lijekove, vitamine, jer apoteke u Beogradu neće da im poručuju lijekove iz inostranstva na predračun. Zbog toga su prinuđeni sami da plaćaju metaboličke lijekove i vitamine, za viruse i alergije.
Pored Milana, Danijela i Ivan imaju još jednog sina. Svi oni zajednički, timski, rade na tome da Mikiju bude lijepo i da mu olakšaju koliko god mogu. Ali, nažalost, to ne zavisi od njih, već od terapija i tretmana koje on mora da primi.
To košta, a Milanu je ovaj put, prema riječima majke, pomoć u vidu novčanih sredstava za tretman liječenja matičnim ćelijama, potrebna, budući da je počeo da se teško samopovređuje.
– Sklon je povrjeđivanju, ujeda se za ruke do krvi, udara po licu, ima napade plača, nesanicu, loš apetit. Prije neki dan je iznenada skočio i jednom rukom polomio zidnu lampu. Tom prilikom je posjekao 2 prsta. To je samo dio onoga što preživljavamo. Šest mjeseci sam sa njim do izjutra, sedim pored njega jer ne može da spava, pored terapije koju pije. Do sada je imao osam operacija. Život je postao težak, za njega, za cijelu porodicu – priča Danijela na početku razgovora za Blic.
Šansa da Milan ima dosta normalniji život, javila se u vidu liječenja na klinici u Turskoj. Ipak, kako u porodici zbog cjelokupnog stanja, radi samo Mikijev otac, cifra koja je potrebna za tretmane, a koja nije velika, za Rabrenoviće je nedostižna bez pomoći svih ljudi dobrog srca.
– Jedina šansa da naš sin Milan bude bolje je odlazak u Liv kliniku koja se nalazi u Turskoj na tretman matičnim ćelijama. Potrebno je da odradi šest terapija. Na svaka tri mjeseca se rade po dvije terapije. Za prvi odlazak u Liv kliniku nam je potrebno 18.000 evra za dvije terapije. Za ukupno svih šest, potrebno je da sakupimo 54.000 evra. To je bez putnih troškova, bez smještaja tih 15-20 dana koliko ostajemo tamo. Sredstva za Mikijevo liječenje se skupljaju preko fondacije Budi Human. – priča Danijela.
Kako je pored troškova liječenja, potreban novac kako za putovanje, tako i za boravak u Turskoj, porodici Rabrenović je neophodan pomoć i u tom segmentu života. Najteže im je jer Miki ne može da ide avionom, zbog čega moraju da idu automobilom ili drugim vidom organizovanog prevoza.
– Za putne troškove i smještaj moraćemo preko namjenskog računa na Milanovo ime, jer ako ne idemo avionom fondacija ne plaća ni smještaj ni put. Nemoguće je da idemo avionom, jer je Milan nestrpljiv i nepredvidiv, a pri tom teško još uvijek hoda. Najteže od svega nam je skupiti novac, koji je za našu porodicu nedostižan, suprug samo radi. A imamo rok za svaku terapiju tri mjeseca da skupimo novac. Sami ne možemo, a Mikija ne ostavljamo ni na trenutak samog. Ovo nam je posljednja šansa, da Mikiju pomognemo, jer po riječima doktora Miki ima veliku šansu da živi kvalitetniji i zdraviji život. Milan ima govor, i nema oštećen mozak što je veoma bitno. Znam da mu fali malo, i da mu doktori iz Turske mogu pomoći. Može živjeti život dostojan svako djeteta, jer sada svo vrijeme provodi na ljuljašci bez želje i volje za bilo čim – priča Danijela kroz suze.
Slike koje nam je dostavila, na najstrašniji mogući način prikazuju da je Milanu liječenje neophodno. Njegovo samopovrjeđivanje, ali i tjelesna težina, govore u prilog majčinim tvrdnjama. Često bi zaplakala, ali zbog njega mora da bude jaka, priča.
– Koliko je njemu potrebno liječenje, govore ožiljci i rane po licu, rukama, tijelu. On ima samo 55 kilograma. A visok je preko 190. Ja volim svoje dijete, ne mogu odustati kada ima nade. Boli me svaka njegova suza, rana, bol koji nanosi sebi. Teško je, njemu najviše. Kada te duša boli za nekim, a ne možeš sam pomoći. Da bi Miki imao zdraviji, kvalitetniji život pozivamo sve humane ljude da nam pomognu. Previše dugo sve traje, sami nećemo uspjeti – rekla je Danijela na kraju razgovora za Blic.
Olakšajmo Milanu put ka ozdravljenju! Budimo humani!
Pomozimo Milanu!
Slanjem SMS poruke: Upišimo 902 i pošaljimo SMS na 3030
Uplatom na devizni račun: 160600000079549846
IBAN: RS35160600000079549846
SWIFT/BIC: DBDBRSBG
Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj
Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal