Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave svetog prepodobnog Isakija, Dalmata i Fausta.
Kada se u Dalmatu probudio duh, prezreo je sve svjetsko, napustio svoj čin u vojsci, uzeo svog jedinca Fausta i s njim krenuo u predgrađe Carigrada, kod porodice svetog Isakija, gdje su obojica postali sveštenici.
Prepodobni Dalmat je prvo bio oficir caru Teodosiju Velikom, koji ga je vrlo cijenio i poštovao. Kasnije je, radi Boga, prezreo sve svetovno, pa ostavio ženu i djecu i samo sa sinom Faustom otišao kod prepodobnog Isakija. Prepodobni Isakije je u predgrađu Carigrada imao manastir. Tamo je Dalmatu i Faustu dao monaški čin, a oni su vodili veoma bogougodan život, prepun podviga i isposničkih muka.
Kad je prepodobni Isakije zašao u duboku starost i predosjetio da se bliži kraj njegovog života, pozvao je crkvenu družinu i na mjesto igumana postavio je prepodobnog Dalmata, po čijem imenu je cijela porodica dobila naziv dalmatska. Dalmat je živio toliko isposnički da je jednom proveo četrdeset dana bez hrane, a postom i molitvom je pobijedio demonsku silu.
Prepodobni Dalmat je vodio borbu i protiv vidljivih demona – jeretika nestorijanaca, koji su hulili Prečistu majku Božiju. Bio je pomoćnik svetim ocima na Trećem Vaseljnskom Saboru, održanom u Efesu za vreme carovanja Teodosija mlađeg. Time je Dalmat stekao ljubav cara i svetih otaca, pa je proglašen za starješinu manastira.
Nakon što je ugodio Bogu, u dubokoj starosti se predstavio k Njemu. Tako je i njegov sin, prepodobni Faust, nakon što je prošao svaki bogougodni podvig i proveo život u isposništvu, prešao u besmrtni život. Kako su Dalmat i Faust napustili porodice zbog ljubavi prema Hristu, običaji vezani za današnji dan nalažu da odete u crkvu, zapalite svijeću i pomolite se ovim svetiteljima za očuvanje mira i sloge u porodici.
