Glumac Srđan Timarov je dobro poznat ljubiteljima filma i pozorišta u Srbiji. Svako će prepoznati upečatljivo lice i glas, kao i niz sjajnih uloga po kojima će zauvijek ostati upamćen.
I pored činjenice da pretežno radi u pozorištu, lik Koste kog je glumio u "Montevideu" je nasmijavao gledaoce do suza. Oštre zamjerke na račun mladih fudbalera Kraljevine Jugoslavije, izrečene jakim vojvođanskim naglaskom su neke od najupečatljivijih scena tog filma.
Ipak, malo ko zna da je njegov život obilježila jeziva tragedija, koja je potresla Jugoslaviju i cijelu domaću javnost.
Naime, majka našeg proslavljenog glumca je bila Klara Mandić, čuvena političarka i stomatolog koja je brutalno ubijena 9. maja 2001. godine. U zapaljenom stanu, u kom je podmetnut požar da bi bili sakriveni tragovi, pronađeno je njeno tijelo sa ranom od metka na potiljku.
Ubica se podrobno pripremao za zločin, pa je ispred njenog stana na Bežanijskoj kosi danima bacao petarde da bi navikao komšije na zvuk pucnjave.
Pošto je pozvonio na Klarina vrata, napadač je hladnokrvno ispalio metak u nju, a zatim je izvršio premetačinu po stanu. Uzeo joj je mobilni telefon, pištolj i bundu. Ono što je začudilo policiju je da sa njenog tijela nije skinut nakit. Ubica se potom vratio do svog automobila, uzeo kanister sa benzinom i zapalio stan, najvjerovatnije da bi prikrio tragove zločina.
Komšije su prijavile požar u 19:30 časova, a policija i vatrogasci su po dolasku u stanu zatekli jezivu scenu. Klara je ležala licem na dole, sa ranom od metka na potiljku. U susjednoj sobi, koja nije bila oštećena vatrom, pronađeni su spaljeni papiri, za koje inspektori nisu mogli da utvrde da li su neki dokumenti ili novine.
Za manje od dva dana policija je riješila zločin, a glavni osumnjičeni je bio Nikola Živković, koji je i uhapšen. Motiv je najvjerovatnije bilo koristoljublje, pošto je ubica bio u velikim novčanim dugovima.
Njena smrt je danima bila na naslovnim stranama beogradskih novina, a nacija je bila šokirana brutalnim krajem velike dobrotvorke i filantropa.
Klara je rođena u jevrejskom logoru u Italiji, a njeni roditelji nisu preživjeli strahote Drugog svjetskog rata. Usvojila ju je porodica Mandić, čije je prezime uzela, ali nikada nije zaboravila svoje jevrejsko porijeklo.
Početkom ratova devedesetih je osnovala Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva, a kasnije je bila član Demokratske stranke i Srpske demokratske stranke.
Ova izuzetno agilna žena, puna energije, neumorna u povezivanju ljudi od uticaja, je bila među rijetkima koji su u to teško vrijeme po Srbiju uspijevali da dovedu strane privrednike, kao i da naše ljude povežu sa svijetom.
