Stari Grad na Hvaru u nekom je trenutku, bez puno pompe i reklame, postao najpoželjnija destinacija najsunčanijeg ostrva.
Nema partijanera kao u gradu Hvaru, zanimljiviji su ponudom od uspavane Jelse.
Uličice starog jezgra načičkane su šarmantnim konobama, malim restoranima i radnjama/galerijama. E tu, u jednoj od njih, 20 metara od starogradske rive, je i restoran Nook s ponudomvjerovatno najjeftinije kafe u Hrvatskoj. Kafa ovdje košta 1 evro (2 KM).
Sve kafe u restoranu koji osim nekoliko stolova na kali, ima raskošnu terasu obraslu oleandrima, koštaju tačno toliko – jedan evro. Kratki espresso, duga s mlijekom, bijela kafa... čak i ledena kafa. Sve su jedan evro.
Ove sezone kad se kafa na Jadranu jeftinija od 2,5 evra (5 KM) smatra velikim dobitkom, Nook u Starom Gradu na Hvaru prodaje je za jedan evro. I ne gube na njoj. Njihova ledena kafa nema sladoleda ni šlaga, ali ista takva Jelsi košta 4 evra (8 KM).
Kažu, nemaju u cjenovniku ove bez dodataka pa je ledena kafa – ledena kafa, sa sladoledom ili bez. Uz kafu dobijete vrč vode, led sa strane i rižin čips s finim dipom. Napravio ga je Tonino koji sve voli napraviti sam, kupuje domaće namirnice pa od njih pravi umake, začine, granole, čokoladu, piše "Jutarnji".
"Kafa je čista zarada, običaj je marža od 75 odsto, naša je marža s ovom cijenom 10-15 odsto. Jednostavno nam je bilo žao da ova prekrasna terasa koju imamo prije podne bude prazna, za mene je to grijeh, pa sam u dogovoru sa suprugom, počela nuditi kafu za evro. Ista je kafa u februaru koštala 22 kune, sad je dakle 7,5 kuna", ispričala je za "Jutarnji" Dajana, vlasnica Nooka.
Nook je u engleskom žargonu riječ za skriveni kutak. Dajana, koja je u svijet otišla kao izbjeglica iz Sarajeva i njen suprug, engleski šef italijanskog porijekla Tonino Kataldo, do sada su se vodili instinktom, a ne pomodarstvom.
Prije dvije su godine s prvim restoranom, otvorenim u pandemiji, bili ostrvski restoran broj 1. na Trip adviseru, zatvorili su ga dok je bio na vrhuncu, otvorili Nook na sadašnjoj lokaciji i počeli ispočetka.
U Dajaninom je životu bilo puno početaka. U 38 godina je živjela u nekoliko zemalja – Velikoj Britaniji, SAD, Ujedinjenim Arapskim Emiratima da bi se skrasila na Hvaru.
Kad je kao mala djevojčica iz miješane porodice morala bježati iz Sarajeva, odlučila se jednog dana tamo i vratiti.
"Oduvijek sam htjela kući, ali kad sam se vratila to više nije bilo Sarajevo kakvog sam se sjećala. Prije toga sam živjela u Americi, u Dubrovniku sam na američkom studiju RIT Croatia završila poslovni menadžment. Uglavnom nakon razočarenja u Sarajevo, vratila sam se u SAD, a htjela u Australiju i dobila sam radnu vizu. Prije odlaska sam htjela još malo u Dubrovnik, gdje mi je živjela sestra. Htjela sam raditi, a još iz Sarajeva sam poznavala šefa koji je u Dubrovniku bio suvlasnik dva restorana, Ispalo je da se on preselio na Hvar, došla sam za njim, zaljubili smo se pa otišli u Englesku, vratili se i evo nas dosad u Starom Gradu", govori Dajana.
Njihov je restoran jedan od rijetkih na ostrvu koji radi i zimi.
U ovu su sezonu ušli s 12 zaposlenih jer je "očekivala prošlu godinu".
"Dvoje sam ljudi morala otpustiti, ostalo ih je 10-oro, sa svih strana svijeta, od Orašja, preko Banjaluke i Švedske do Argentine, Gvatemale i Kolumbije. Neki dan smo u jednom lokalu popili tri kapučina, dva soka od cijeđene narandže i bočicu vode 30 evra (60 KM). Ko to može platiti? Ja zarađujem hvarske pare pa mi je skupo", kaže.
Vjeruje u septembar, kad u Hvar tradicionalno dolaze gosti veće platežne moći. Problema s pronalaskom radnika nema, mnogi su kod nje, njih šestoro, drugu godinu zaredom.
U vrijeme posjete novinara pomenutog portala radile su Daša iz Ukrajine i Dunja iz Banjaluke.
"Svima je plata 1.000 evra (2.000 KM), imaju stan i hranu, petkom je restoran zatvoren pa svi imaju slobodan dan", kaže Dajana.
.webp)
