Trebinjcima je Trebinje odavno skupo. Iako svjesni da žive u turističkom centru pitaju se ima li kraja vrtoglavom rastu cijena koje su ’’divljale’’ i prije trenutnih poskupljenja.
Ne samo što u svom gradu malo ko može da kupi stan, već se kalkuliše i kada je odlazak na kafu i ručak u pitanju jer su neki kafići i restorani basnoslovnim cijenama zatvorili vrata domaćem stanovništvu. Postalo je i isplativije otići na more u susjednu državu nego se okupati u ovdašnjem akva parku. I ne čudi što Trebinjci traže da se, što prije, nađe neko rješenje.
"Da domaće stanovništvo ima neku privilegiju ali kako je osmisliti?"
"Pa to je već uvedeno u Hrvatskoj, to je dobra stvar, neki popust bilo koliko 10,20, 30 % za jela ili piće bi značilo domaćem stanovništvu."
-"Šta vam je najskuplje?", "Mislim ugostiteljski objekti, pića, skovi, pod platanima konkretno."
Nije problem ugledati se na komšije kada je ova problematika u pitanju. Dubrovnik je to dobro odradio ali kako i ko to da uradi u Trebinju – malo ko zna.
“Mislim da bi grad na nivou trebao da razmišlja određenim cijenama za građane Trebinja a određenim za ljude koji dolaze sa strane. Imamo primjere iz Dubrovnika i Herceg Novog”, rekla je Nedeljka Ilijić, direktor Udruženja za zaštitu potrošača „Oaza“ Trebinje.
Čuvena trebinjska pijaca svojom ljepotom i kvalitetom proizvoda decenijama privlači kupce. Zadnjih godina najviše tu pazare komšije iz Hrvatske i Crne Gore, svrate i turisti a Trebinjci je uglavnom zaobiđu u širokom luku. Prodavci kažu da su cijene iste kao i prošle godine, ipak, priznaju da im malo koji sugrađanin svrati na tezgu.
“Ima li domaćeg stanovništva?”, “Pa malo Boga mi, malo malo”, kaže prodavačica Zdravka Ružić.
“Imamo posla, najviše Srbija i Crna Gora, domaće stanovništvo smanjilo je kupovinu”, priča prodavačica Zorka Vukasović.
Svako malo u Trebinju se otvori i neki novi ugostiteljski objekat. Enterijer i ugođaj Hercegovce oduševe cijene ih ostave bez riječi.
Da bi ste popili kafu u Trebinju u prosjeku izdvajate 2,5KM, ako uz to hoćete i flašicu obučne vode onda vas to košta još tri ili četiri marke. Za čašu hercegovačkog vina morate izdvojiti blizu 10 maraka.
Zaključak ove trebinjske priče bi bio - nikome ne smetaju turisti, baš naprotiv, južnjaci im se raduju. Ne smetaju nikome ni oni koji od turista zarađuju, ali mnogim Trebinjcima smeta činjenica da na standard većine lokalnog stanovništva niko ne reaguje - ni lokalne gazde a ni lokalni političari.
