Kupiti stan od svojih para. Od poštenog rada. Bez pomoći roditelja, prodaje naslijeđene imovine, dobitka na lutriji, nasljedstva nakon smrti bogate tetke iz inostranstva - zvuči kao nemoguća misija.
"Vi koji ste sami zaradili i kupili kuću ili stan na koji način ste je zaradili i koliko vremena vam je trebalo?“, pitao je jedan korisnik na srpskoj Reddit stranici i odmah postavio uslove, šta znači to "sami zaradili i kupili"…
"Znači otpada nasljeđivanje i gdje su roditelji učestvovali u finansiranju. Dajte osnovne informacije (anonimno, ne morate da detaljišete), čime ste se bavili u to vrijeme (vi i bračni drug), koliko vremena vam je trebalo, kolika je vrijednost i površina nekretnine približno, koji grad (i zemlja ako je van), koliko dugo ste listali oglase i agencije, kredit ili keš, da li prije krize sa cijenama ili sad, kako ste na kraju zadovoljni kućom, komšijama i cijelim procesom?“, pozvao je.
Ispostavilo se da ima iskustava za primjer, mladih ljudi koji su uspjeli sami da riješe stambeno pitanje, pa i bez nekog velikog mučenja i odricanja. Mada uglavnom na kredit.
"Vjerenik ima dobru platu i živio je sa roditeljima tako da je imao minimalne troškove. Ja isto imam dobru platu, mada manju od njegove, i živjela sam sama tako da sam manje mogla da štedim. Za 3.5 godine smo skupili za učešće i kupili stan na 20 godina. Njegovi nisu tehnički pomogli finansijski, u smislu nisu dali keš, ali dosta je značilo to što je on sa njima mogao da živi uz neke minimalne troškove tako da je najveći dio svoje plate uspijevao da uštedi", ispričala je jedna korisnica.
"Počeo sa odmah da radim poslije faksa, odradio praksu u jednoj firmi, svidio im se moj stav u vezi posla, vidjeli da sam ambiciozan i da imam veoma dobro teoretsko znanje, plata mi je tad bila triput veća od prosjeka. Živio sa bratom kao podstanar u Zemunu, plaćali kiriju tad 120 evra, sa računima ukupno bilo oko 180-200 evra. Svakog mjeseca bi mi ostajalo tri četvrtine plate, tada nekih 800 evra. Za nekih 5 godina sam uštekao 38 hiljada evra sve dao za učešće i podigao kredit za stan od 90 kvadrata koji sljedeće godine u aprilu konačno isplaćujem. U međuvremenu sam dosta napredovao, prešao u novu firmu, prije mjesec dana sam ponovo unaprijeđen, zajedno sa ženom imamo zaista velike prihode. 2021. smo kupili plac u Belom potoku dok je ar još bio 1.500 evra. Bože zdravlja sljedeće godine krećemo sa izgradnjom kuće, bez kredita i ostalih j***nja u zdrav mozak. Jedinu pomoć od mojih koju sam imao je hrana koju je majka slala nedjeljom za Beograd", dodao je drugi korisnik.
"Ja sam radio ko crnac 5 godina i štedio svaki dinar koji sam mogao. 2021. mi je iskrsla prilika da povoljno kupim stan ispod tržišne cijene pa sam ušteđevinu iskoristio za učešće i uzeo ostatak na kredit", istakao je treći.
Bilo je i onih koji su počeli da štede i od studentskih stipendija.
"Dvije studentske stipendije Dositeja od ukupno 5 hiljada evra uštekao. Poslije toga se zaposlio u IT firmi ali nisam imao neku platu. Međutim, često sam išao na službena putovanja od po par mjeseci, na njima dobijao dnevnice od 90 do 120 evra, kako kad. Nakon 4 godine štekanja tih dnevnica + štednja od plate + ona Dositeja, skupio oko 30 hiljada evra i dao za učešće, uzeo stan na kredit prije dvije godine baš prije nego što su počele da skaču cijene nenormalno. Nisam ni od koga pozajmio ništa. Sad mi je plata već dobra pa mogu da plaćam kredit i da dajem prijevremene otplate", objasnio je jedan.
"Pola učešća skupljali godinama, pola keš kredit, stan na kredit. Nije sjajno, al bolje 1.000 na svoje nego 700 na podstanarstvo", nastavili su sa vojim ispovijestima.
"Živio u USA od 21. Do 24. Radio dosta, sačuvao, kupio prvo plac, pa dobio dozvole i na kraju sagradio kuću", ispričao je još jedan korisnik.
Jedan Beograđanin je, može se reći, iskoristio pandemiju.
"Imao sam u šteku 6.000 evra. Kad je počela korona izašla je vijest da Poštanska daje kredite sa 10% učešća. Kupio sam drugi stan koji sam pogledao, ali sam znao tačno dio Beograda koji želim da kupim i znao sam da nemam mnogo para za renoviranje. To je značilo da stan mora da bude u dosta dobrom stanju i znao sam do kog iznosa mogu da idem. Čim sam našao nešto što liči na to što sam zamislio kupio sam, jer sam mislio da ne mogu značajno bolje da nađem za isti novac, a plašio sam se da ta priča sa 10% ne može dugo da traje. U svakom slučaju za ostatak do učešća sam podigao keš kredit, a roditelji su mi pomogli sa 3.000 evra kojima sam platio NKOSK. Od ostalog dijela keš kredita sam kupio namještaj. Mislim da mi je to bila najbolja odluka ikad jer sam stan platio 110.000 evra, a dvije-tri godine kasnije on sada vrijedi 150-160.000 evra. Istina je da me euribor dosta steže, ali primanja su mi dovoljno jaka da to mogu da platim. Svakako mi je alternativa da živim kao podstanar, što bih malo manje plaćao, ali i ovo mogu da prodam i da stavim pare u džep", rekao je on.
Još jedan građanin je s ciljem otišao u inostranstvo.
"Počeo da radim na kruzeru od 2018. i iskeširao za stan", rekao je.
"Završio trogodišnje studije vezane za IT. Moji oduvijek polu-bijeda, jedva se skupilo i za te studije (keva digla kredit za polovinu). Generalno smo uvijek grcali, imali dugove za struju i infostan jedno milion dinara. Roditelji se razišli još u srednjoj jer je ćale neradnik i pijanac. Cijeli život podstanari u Beogradu i okolini, osim tih par godina kod ćaletove keve u opštinskom stanu, gdje su dugovi i napravljeni… Maltene dinara od njih vidio nisam, osim što se keva cimala iako sa polu-bijednom platom, jela se pašteta, ‘leba i majoneza, i tako. Ali hvala joj za sve. Djevojka tadašnja mi bila dobra i vrijedna pa sam lakše pregurao neke periode sa njom tad. Poslije 'faksa' krenuo da radim u service desku, uvijek bio relativno ambiciozan i osjećao da moram mnogo da nadoknadim u životu, kao i da apsolutno ništa neću dobiti ako to ne stvorim sam. Počeo sa platom od 47.000 dinara tamo 2012. godine. Brzo napredovao, mada plata slabije", ispričao je jedan korisnik i nastavio:
"Nakon 5 godina napustio firmu sa mnogo stečenog iskustva/znanja i 2.000 evra u džepu. U narednoj firmi krenuo sa 1.200 evra platom, bilo dosta putovanja/dnevnica (koje sam štedio MAKSIMALNO), i malo sreće da dobijem odmah posao lika koji je trebao da mi bude šef, jer sam valjda djelovao da sam već sposoban za tako nešto. Snašao se, kidao, radio, skupio kroz narednih godinu+ dana tih još nekih 15 soma evra za učešće za kredit. Finansijska pomoć od bilo koga ravna nuli, čak sam morao ja da pomažem. Našao stan avgust/septembar 2018, platio 60m2+terasa nekih 87.000 evra 75% renoviran, u odličnom kraju na NBG. Uzeo kredit na 30 godina, obećao sebi otplatiću do 35. godine života. Evo punim 35, u međuvremenu plata dobacila do 3. 000 evra (rasla u etapama zadnjih 5 godina), kupio sam i drugi stan u decembru, isto na kredit, za manje od tržišnog prosjeka ali za full renoviranje je".
On je potom odlučio da proda prvi stan koji je kupio, ali uz dosta višu cijenu.
"Prodao prvi stan za dosta više nego 2018, prije nekih mjesec dana, usralo me da cijene ovoliko skoče. Zatvoriću oba kredita, renoviraću novi stan i na 'nuli' sam. Riješio san #1 u životu, svoj na svom. Usput naravno dosta manje skromno živim: auto, želje, uživanje. Mada radim godinama i pored glavnog posla, taman toliko da mi to pokrije prosječne troškove mjesečne, bez da izgaram. Uveliko naravno pomažem prije svega kevi maksimalno, pa čak i onom blejaču ocu (više je dobio od mene nego ja ikad od njega, neka mu). Inače, nikad nisam programirao, bio QA ili šta god. Samo poslovne/menadžerske pozicije (očigledno ne od starta), ali sam i postao jako dobar u svom poslu tako što sam učio usput, razmišljao i pazio šta radim i ja i drugi", kaže on.
Za sve sugrađane ima i savjet.
"Ne dajte se, verujte u svoje snove, budite dobri ljudi i trudite se. Pomozite svima kojima treba a kojima možete. Vratiće vam se. Edit: mislim da apsolutno nije moranje da se radi u IT da bi se imala dobra plata, i takođe mislim da je voz za IT maltene prošao. Sad neko vrijedan može i keramiku ili neki zanat tog tipa da uči i uz disciplinu da zaradi možda i više/brže nego recimo moja priča. Najteže je prihvatiti da je DO TEBE i da treba da se potrudiš i aktiviraš u životu. Svi redom krive neke okolnosti, državu, 'što su povučeni', što nešto nisu uradili/završili... i ostali izgovori većine. U vatru i samo naprijed. Nema neuspjeha, samo lekcija", zaključio je on.
A javio se i jedan reditor da podeli svoje iskustvo u inostranstvu, tačnije – Oslu.
"Kupio sam prvu nekretninu zajedno sa ženom 2016. godine u Oslu. Radili smo 'regularne' poslove, ona kao medicinska sestra ja gulio građevinu. Kad smo riješili da kupimo stan i do trenutka kad smo skupili pare za učešće, trebalo nam je malo manje od 2 godine. Našli smo neki stan koji je bio za kompletno renoviranje u kraju koji je teško govno. Učešće je bilo oko 30.000 evra, a stan oko 180.000. Odobrili nam kredit na 20 godina. Al stan je imao 68 kvadrata, dnevna soba okrenuta apsolutno na jug, jednu spavaću sobu sa prostorom da se napravi još jedna prostrana spavaća soba a sa stan ne izgubi formu i funkcionalnost", kaže on i dodaje:
"Nakon što smo završili svu papirologiju i uzeli ključeve, proveli smo još mjesec dana kao podstanari jer smo dva ortaka i ja renovirali stan. Sredili kupatilo, pomjerili kuhinju, vodu, razvukli struju, i ostalo da se završavaju fini radovi. Uselili smo se, i živjeli smo tako još skoro 2 mjeseca dok ja nisam sve pozavršavao. Sredio papire sa nekim ortakom iz komune. 2021. u septembru, smo prodali taj stan za oko 370.000 evra i uzeli kuću na nekih 50-ak kilometara od centra Osla, i imamo direktnu vezu vozom za 35 minuta. Kuća je takođe bila za renoviranje, spustili smo cijenu na oko 310.000 evra. Osnova kuće je 97kvm, ukupna kvadratura 273kvm + dupla garaža sa radionicom 56kvm na placu od 8 ari. Na ulaznoj etaži su dnevna soba, trpezarija, kuhinja, dvije ostave, radna soba, gostinjska soba, kupatilo i WC. Na spratu su 3 spavaće sobe, još jedna dnevna soba i kupatilo. U podrumu je vešeraj, ženin art prostor, mini teretana sa saunom i ostave".
Imao je ulaganja u renoviranje kuće.
"Za renoviranje smo uložili oko 85.000 evra i trajalo je dobrih godinu dana. Skoro sve sam radio sam, i plaćao ljudima za 'pečat'. Kuća je sad procijenjena na oko 580.000 evra. Mislim da ćemo je prodati jer se ukazala prilika da uzmemo u istom kraju kuću slične kvadrature i rasporeda koja je takođe za renoviranje, a cijena je isto oko 300.000 evra. Samo što žena nema više živaca za prašinu, seljakanje i buku, al promijeniće mišljenje kad skonta da nećemo imati nikakav kredit nakon toga", zaključio je on, prenosi "Nova.rs".
