Plate u evrozoni rastu ali bi se moglo pokazati da je to prolaznog karaktera jer se poslodavci u cijelom 19-članom bloku rađe odlučuju da daju jednokratne bonuse umjesto trajnog povećanja zarada zbog neizvjesnih izgleda ekonomskog rasta i inflacije.
Preferiranje poslodavaca da povremeno daju povišice može biti frustrirajuće za radnike koji se bore sa krizom troškova života, ali će to pozdraviti kreatori politike Evropske centralne banke koji strahuju od samohraneće spirale rasta između plata i inflacije, piše Reuters.
Zbog inflacije od osam odsto u zoni evra porodice brzo gube kupovnu moć, pa je samo pitanje vremena kada će tražiti povećanje plata, ohrabreni rekordno niskom nezaposlenošću i deficitom radne snage koja je sve bolniji problem preduzeća.
S druge strane, njihovo trošenje dodatnog novca bi zauzvrat podstaklo još veću inflaciju koju ECB želi da vrati na ciljanu stopu od dva procenta.
Poslodavci u međuvremenu nastoje da se odupru velikom povećanju plata jer vide da rat u Ukrajini podriva ekonomski rast i gaje nadu da će se trenutni skok inflacije podstaknuti cijenama energije pokazati kao privremen.
Površno gledano, izgleda da podaci ukazuju na to da poslodavci i ECB polako ali sigurno gube tu bitku - plate u evrozoni su porasle za 2,8 odsto u prvom kvartalu. To je bio njihov najbrži tempo rasta od početka 2009. godine, vođen povećanjem zarada od četiri odsto u Nemačkoj, najvećoj od 19 ekonomija koje čine zonu evra.
Međutim, kada se isključe jednokratne isplate, njemačko povećanje plata iznosilo je samo oko dva procenta, što ukazuje na to da su firme povećale primanja zaposlenih kako bi im ublažile uticaje od inflacije i pandemije, ali na ograničen način koji ne bi trebalo da podstiče inflaciju.
Činjenice pokazuju da kompanije od Italije do Francuske i Holandije preduzimaju slične korake s povećanjem zarada kako bi premostile trenutne teškoće, ali teško da će to prerasti u trajno povećanje plata.
Oko 15.000 radnika na amsterdamskom aerodromu Šiphol tokom ljeta dobija dodatnih 5,25 evra po satu kako bi se ublažio ozbiljan manjak osoblja koji je primorao avio-kompanije da otkažu stotine letova ovog proljeća.
U Francuskoj, vlada predsjednika Emanuela Makrona aktivno podstiče kompanije da zaposlenima olakšaju negativan uticaj inflacije kroz razne neoporezive bonuse, kao što je dodatni novac za plaćanje prevoza do posla.
A u Italiji, gdje je rast plata još uvijek prigušen, neke firme isplaćuju značajnu jednokratnu pomoć radnicima kao vid kompenzacije za inflaciju i s ciljem da spriječe zahtjeve za povećanjem plata.
Proizvođač naočara Lukotika nedavno je ponudio radnicima pozamašan bonus prije oporezivanja od 3.800 evra, a njegov manji rival De Rigo je zaposlenima koji zarađuju ispod 40.000 evra godišnje davao bonus od 1.000 evra.
Druge istaknute italijanske kompanije koje usvajaju istu strategiju uključuju proizvođača obuće Geoks i proizvođača kočnica Brembo.
„Poslodavci su se ukopali i ne žele ponovo otvaranje pregovora o zaradama. Radnici su stoga odstupili i daju otkaze“, kaže Boris Placi, nadležan za pregovore o platama u francuskom sindikatu CGT.
Njemački sindikat IG Metal dospio je na naslovne strane prošlog mjeseca tražeći povećanje zarada od 8,2 odsto za radnike u industriji čelika, što su poslodavci odbili i umjesto toga ponudili jednokratnu isplatu, pa se ne isključuje mogući štrajk tamo.
Rat u Ukrajini je još jedan faktor koji koči rast plata, jer mračna perspektiva i sve češće pominjanje moguće globalne recesije izazivaju strah kod ljudi za radna mjesta.
Njemačka centranla banka, Bundesnbanka, saopštila je da bi „u predstojećim pregovorima o platama, neizvjesnost u vezi sa ekonomskim razvojem i zabrinutost zbog mogućih gubitaka radnih mjesta mogli bi da uguše povećanje zarada“.
Ipak, ako se izuzme naglo usporavanje ekonomije, ubrzani rast plata u evrima je samo pitanje vremena, a načelni dogovor Evropske unije o Direktivi o adekvatnim minimalnim platama, koji je postignut u utorak, vjerovatno će to ubrzati, zaključuje se u tekstu.
