Postpandemijski svijet obilježava energetska nesigurnost, pospješena sukobom u Ukrajini i zakomplikovana nastojanjima da fosilna goriva zamijeni čista energija. Uprkos tome što je Velika Britanija energetski nezavisnija od većine evropskih zemalja, cijene energenata prijete da nadmaše platežne mogućnosti građana.
Velika Britanija ovih dana bilježi najniže temperature u poslkednjih 12 godina. Sa hladnoćom raste i zabrinutost za energetsku stabilnost zemlje.
Pometnji doprinosi i vijest da je, uprkos ambiciji da potrošnju fosilnih goriva svede na nulu do 2050. godine, vlada dala zeleno svjetlo za otvaranje prvog ugljenokopa u posljednje tri decenije.
"Nije riječ o predlogu koji se tiče energetskog sektora. Naša strategija ka nultoj potrošnji fosilnih goriva ne ostavlja mjesta za ugalj u proizvodnji energije, zbog čega ga izbacujemo iz upotrebe u fazama zaključno sa 2024. godinom. Udio uglja u našoj proizvodnji energije značajno je opao u posljednjih nekoliko godina. 2012. godine od njega smo dobijali skoro 40 odsto energije. Sada manje od dva procenta", kaže Majkl Gouv, britanski ministar za stambena pitanja i ravnopravnost oblasti i zajednica.
Ugalj će se koristiti u proizvodnji čelika i mahom izvoziti, tvrdi vlada. Ekolozi upozoravaju da je ta inicijativa zakasnila, a tehnologija zastarjela, neprofitabilna i politički štetna.
"Rudnik narušava naš globalni ekološki kredibilitet. Brojne zemlje mogu da nam zamjere hipokriziju", kaže Džes Ralson, analitičarka Jedinice za prikupljanje podataka o energetici i klimi.
Mnogi recept za ekološku energetsku nezavisnost vide u razvoju atomskih centrala. Izgradnja nuklearne elektrane u gradiću Hinkli u samom epicentru Engleske, najveći je projekat u Evropi.
Britanija je očekivala da od 2027. godine čak 7 odsto struje dobija iz Hinklija. No, budžet od trideset milijardi funti premašen je za dodatnih osam milijardi, a radovi kasne zbog pandemije.
"Zakasnili smo sa nuklearnom energijom. Njen razvoj ne može da nam pomogne da riješimo ni energetsku, ni klimatsku krizu. Za tako nešto potrebno je oko 20 godina", kaže Pol Dorfman, istraživač Univerziteta u Saseksu.
Za to vreme "Šel" i "Britiš petroleum" bilježe rekordne profite od proizvodnje fosilnih goriva. Vlada je, pod pritiskom opozicije, riješila da im zavuče ruku u džep i popuni rupu u državnom budžetu.
"Od 1. januara do 28. marta, povećaćemo porez na dobit od proizvodnje energenata sa 25 na 35 procenata. Struktura našeg energetskog tržišta stvara prostor za profit od proizvodnje čiste električne energije. Zato od 1. januara uvodimo privremeni porez na tu vrstu profita, od 40 odsto. Te dvije mjere donijeće budžetu 14 milijardi funti naredne godine", rekao je Džeremi Hant, ministar finansija Velike Britanije.
Ko plaća ceh
Analitičari upozoravaju da će ceh na kraju platiti građani. Cijene struje i gasa na malo zaštićene su do prvog aprila. Građani su dobili i nekoliko jednokratnih bespovratnih energetskih zajmova. Oni, najugroženiji, ni uz postojeće subvencije nemaju za grijanje.
"Još nismo uključili grijanje. Pokrivamo se ćebadima. Koristimo termose. Popodne pijemo vruć čaj i jedemo supu. Ako vrijeme dozvoljava, u krajnjoj nuždi odemo do tržnog centra da se ugrijemo", kaže Tirugnamam Surešan, građanin sa invaliditetom.
Na proljeće slijedi pravi sudar sa realnošću. Očekuje se da dug za neplaćene račune naraste na skoro dvije milijarde funti do ljeta. Time energetska nesigurnost neminovno prerasta u političku.
(Foto: Freepik.com)
