Jugoslovenski film režisera Aleksandra Petrovića snimljen 1967. godine smatra se pravim remek-djelom crnog talasa i filmom koji prvi rasvjetljava život Roma, jer je cijela njegova radnja bazirana na njihovom životu u jednom vojvođanskom selu. Film se osim oslikavanja teškog i specifičnog života Roma bavi daleko složenijim temama poput ljubavi, međuetničkih, socijalnih i ljudskih odnosa.
Radnja filma se odvija u okolini Kovačice, u Južnom Banatu. Glavni lik Beli Bora Perjar (Bekim Fehmiu) je Rom koji skuplja i preprodaje perje nabavljeno širom Vojvodine. Bora voli Tisu (Gordana Jovanović), čiji je očuh Mirta Klaser (Bata Živojinović) glavni Borin konkurent u perjarskom poslu. Mirta i Bora imaju sporazum o podjeli rejona iz kojih nabavljaju perje, ali problem nastaje kad se ispostavi da se Mirta nije pridržavao dogovora. Sukob se naizgled smiruje, ali će ubrzo postati produbljeniji razvojem Borinog i Tisinog ljubavnog odnosa. Mirta ne odobrava Tisinu ljubav prema Bori koji je već oženjen i udaje je za dvanaestogodišnjeg dječaka od kojeg ona želi da pobegne. Nakon što se usprotivi Mirta je siluje i ona odlazi kod lokalne kafanske pjevačice Lenče (Olivera Katarina Vučo). Ubrzo se Tisa udaje za Boru, međutim dok je on skuplja perje ona zamišlja o divnom životu u Beogradu, ponukana Lenčinom pričom o njenom sinu kafanskom pjevaču u prestonici. Tisa odlazi u Beograd, gdje otkriva da je Lenčin sin bogalj koji svira po ulicama u potpunoj bijedi. Razočarana u život vraća se za selo, međutim na putu biva silovana i pretučena. Dovode je Mirti, koji nakon toga ulazi u krvav sukob sa Borom.
'Skupljači perja' prvi je domaći film nominovan za Oskara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku. Osvojio je Grand Prize žirija na Kanskom festivalu, kao i nagrade na Pulskom festivalu i mnogobrojne nagrade na svijetskim filmskim festivalima. Tipičan film crnog talasa, izrazito realističan, sa jakom socijalnom tematikom. Fotografiju potpisuje čuveni Tomislav Pinter koji je kadrove i paletu boja, nijanse smeđe, sive i zelene, gradio tako da pojača osjećaj depresivnosti, bijede i blata i jednog posebnog svijeta u kojem vlada preživljavanje, s druge strane sloboda, novac i kompikovani međuljudski odnosi. Naročito se poigrava sa bijelom bojom kao simbolom čistote i spasenja. Muziku za film je birao reditelj, a većinu pjesama izvodi Olivera Katarina. Gotovo svi glumci su naturščici i film je sniman na autentičnim lokacijama.
Ovaj film smatra se obaveznom literaturom jugoslovenske kinematografije zbog svega što je tada, ali i što danas znači, zbog toga što je ostao neprevaziđeno dijelo domaće kinematografije i slika jednog vremena i naroda koji se našao na tom prostoru, ali i moćno sredstvo oslikavanja velikih tema.
Film 'Skupljači perja' u nedjelju u 21 čas.
