Sada nekoliko stotina a ljeti nekoliko hiljada Hercegovaca platu zarađuje u Dubrovniku. Da bi došli na posao pređu više od 30 kilometara i dva granična prelaza. Ništa to nije problem jer kažu da su zadovoljni.
Nije mali broj onih koji olako daju otkaz na poslu u Trebinju i zapute se kod “susjeda”. Ima i onih koji uzmu neplaćeno na državnom poslu pa pravac Dubrovnik. Zna se desiti da ljeti cijeli razred iz Bileće nađe posao baš tamo. Ima sezonaca, a ima i onih koji su u stalnom radnom odnosu. Neki vozare a neki se presele.
Tačan broj radnika koji odlaze u Dubrovnik na posao niko ne zna. Prema podacima do kojih smo došli u hrvatskoj policiji procjenjuje se da trenutno dnevno granični prelaz pređe više od 500 ljudi. Ta brojka je u ljetnjim mjesecima mnogo veća.
Iz Hrvatske policije samo odgovaraju da su prošle godine izdali više od 30.000 radnih dozvola za bh. državljane. Ne postoji sporazum sa Hrvatskom pa Zavod za zapošljavanje, nema tačan podatak koliko Hercegovaca radi u Dubrovniku. Upravo iz tog razloga hrvatski poslodavci ne traže radnike preko Zavoda.
“Oni do radne snage dolaze na druge načine. Putem preporuka, putem lokalnih portala, održavaju intervjue u Trebinju i na taj način dolaze do radne snage”, kaže Dragan Popović, rukovodilac filijale Trebinje u Zavodu za zapošljavanje Republike Srpske.
Sve ovo govori da su Hrvati u velikom problem sa radnom snagom, većina ih se zaputila u Njemačku. Na mukama su sada i trebinjski poslodavci.
“Mislim da je rješenje da Trebinje izađe na druga tržišta radne snage, tipa Srbije, pa da se malo dopuni tom sezonskom random snagom. Što se tiče radne snage stalne sa tim nemamo problema”, kaže ugostitelj Jugoslav Deretić.
“Mislim da će svaki poslodavac prihvatiti poziv radnika da sa njim pregovara oko uslova da mu radnik ne ode, pogotovo ako taj radnik vrijedi”, smatra duško Pantović, preduzetnik i predsjednik Područne privredne komore Trebinje.
Sve je dobro dok se ti radnici vraćaju kući, kaže gradonačelnik.
“Ako bi ti ljudi tu platu trošili dolje pitanje je kako bi im bilo. Ustvari, ti ljudi ono što zarade dolje troše ovdje gdje su značajno niže cijene za osnovne namirnice”, kaže gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić.
Minimalna plata koja se zaradi u Dubrovniku je 1.500 maraka, neki mjesečno u džep stave i 3.000. Trebinjske su znatno manje iako su povećavane a svako povećanje plata pratilo je i povećanje cijena i usluga.
