Sjećanja na stvaraoce Republike Srpske ne blijede. Ovi datumi su podsjetnik da ih nikada ne zaboravimo i da se sa ponosom sjećamo istovremeno i dalje se boreći za ono što su nam ostavili, kažu potomci bijeljinskih gardista.
"Oni su oživjeli viteški duh srpstva i utabali su put kojim mi kao potomci treba da idemo u narednom periodu. Taj put za nas je veoma jasan, to je njegovanje tradicije i kulture pripadnosti srpskom narodu, kao i borba za očuvanje onoga za šta su se oni borili. U momentu kada oni diraju imovinu Republike Srpske, mi treba da stojimo ujedinjeni oko tih ključnih pitanja", kaže Bojan Savić, sin Ljubiše Savića Mauzera.
"Drago mi je što veterani nisu zaboravili na nas porodice poginulih boraca, da nas se često sjete, da obilaze grobove naših roditelja, da nas pitaju šta nam treba", kaže Mira Jovanović, dijete poginulog borca.
Nema ratišta na kojem „Panteri“ nisu bili. Za to su dobili i najviša odlikovanja. Proboj „koridora“ i bitka za Smoluću su bile bitke po kojima su pripadnici brigade bili najprepoznatljiviji.
"Grad Bijeljina je prepoznatljiv po toj ratnoj jedinici i imala je velike zasluge i ogromne uspjehe u stvaranju Republike Srpske, to govori više činjenica, jedna od činjenica sigurno je broj poginulih boraca, ranjenih i broj oih koji su prošli kroz ovu ratnu jedinicu", kaže Radan Ostojić, predsjednik BORS-a.
"Naša brigada je prošla sva ratišta, odlikovana je Ordenom Nemanjića i Karađorđevom zvijezdom II reda, to su najveća vojna priznaja koja može dobiti neka brigada", kaže Ljubiša Lazić, posljednji komandant brigade.
Ratni put Gardu je vodio preko Majevice, Ozrena, Posavine, Podrinja, sarajevsko-romanijske oblasti, Krajine. Na tom putu poginuo je 101 borac, a ranjeno je 675 vojnika, Jedinstvo i sloga su stvorili Republiku Srpsku i to treba da se vrati kao bi se Republika Srpska sačuvala i njene nadležnosti, kužu veterani „Pantera."
