Pedestsedmogodišnji Radenko Čakarević sa petim odredom MUP-a Srpske prošao je ratni put od Hercegovine do Krajine. Nije bilo ratišta na kome se ova specijalna brigada nije našla, prisjeća se Radenko. Za njega je kobna bila ratna 1995. kada je na Treskavici ostao bez lijevog stopala.
“Presječen je put komunikacija između južnog dijela Republike Srpske pa smo vraćali liniju nazad i njihove snage smo otisnuli 15 km u dubinu i pri kraju akcij, eto, ja sam stao na minu i još jedan kolega je poginuo, tri su ranjena“, priča veteran Radenko Čakarević.
Gubitak kolega je najbolnije sjećanje, kažu dobojski veterani. Ratni period je vrijeme kada je bilo najteže u policijskoj uniformi.
“Pa najteži period, najteže iz tog perioda je bilo kad izgubite bliskog prijatelja, kad su ljudi davali živote, to su teške stvari“, kaže veteran Mladen Malić.
Žrtve nisu bile uzaludne, imamo Srpsku, znamo za šta smo se borili, kažu policijaci. Posao im je i danas, u miru, pun izazova.
“Gdje su u situaciji da budu izloženi raznim uvredama, provokacijama, pa čak i fizičkim napadima nanošenjem tjelesnih povreda, ali to su svakodnevice u našem radu tako da se mi opredijeljenjem za ovaj poziv i za pripadnost ovoj instituciji, opredijelimo i spremni smo na takve pojave i situacije“, rekao je Predrag Lazić, zamjenik načelnika PU Doboj.
Četvrti april je zato dan kada s ponosom slave poziv koji su odabrali, ali se i sjećaju kolega. Na području dobojske polcijske uprave poginulo ih je 127.
